Jedna od karakteristika anksioznosti je da učini da naše tijelo reaguje određenim simptomima koji izazivaju neprijatnost i osjećaj straha te u nekim momentima parališu naše djelovanje. Ubrzan rad srca, pojačan rad našeg stomaka i crijeva, preznojavanja, bolova u mišićima, glavobolje i bezbroj drugih simptoma koji aktiviraju misli da je naše zdravlje ugroženo i da je naš život u opasnosti.
Simptomi i misli koje uslijede pokreću u nama reakciju straha-uključuje se sistem “bori se ili bježi”, a sve iz potrebe da se “zaštitimo” i “osiguramo” da se sa nama neće ništa loše desiti. Odjednom mi se već nalazimo u spirali propitivanja i analize simptoma, misli i osluškivanja našeg organizma šta nam se dešava. Sve ovo itetako zna biti iscrpljujuće za pojedinca, stavljajući fokus na anksioznost i fiziološke simptome i polako nas odvlači od života i aktivnosti koje upražnjavamo jačajući izbjegavanje istih.
Jedan od simptoma kada je anksioznost povišena i o kojem klijenti izvještavaju jeste vrtoglavica, osjećaj da gubimo tlo pod nogamo i da ćemo izgubiti svijest prilikom kretanja, pogotovo kada se naleze na ulici, van kuće-prostora koja je njihova sigurna zona.
Zašto se to dešava?
Kao što se i ostali sistemi pobude u stanju anksioznosti tako i naš vestibularni sistem koji je odgovoran je za naš osjećaj ravnoteže nije imun na preplavljujući osjećaj anksioznosti. Kada smo u stanju anksioznosti, neki od klijenata izvještavaju o osećaju nestabilnosti, vrtoglavici i zamagljenom vidu. Ovi simptomi za osobu znaju biti itekako zastrašujući te osoba kreće sa raznim ispitivanjem šta joj se dešava i da li je narušeno njeno zdravstveno stanje. Uzroci vrtoglavice mogu biti medicinke prirode što bi tada zahtjevalo određenu terapiju, lijekove, pronalaženje uzroka i shodno tome djelovanje no ovdje govorimo o fizičkoj manifestaciji anksioznosti koja se ispoljava u obliku ovog simptoma te je stoga važno prepoznati da iako se mogu manifestirati na sličan način, to su dvije odvojene stvari koje zahtjevaju različit pristup u smislu poboljšanja, nestanka i nošenja sa istim.
Kada se upoznamo sa anksioznošću i načinima kako se ispoljava može nam biti lakše i da upratimo da li je određena simptomatologija posljedica iste. Tako će neko vrtoglavicu doživljavaju zbog svoje anksioznosti, dok kod drugih osoba prvo se pojave simptomi vrtoglavice te se onda javi strah povodom određene senzacije. U tom procesu, započinje da se kovitlaju naše emocije, javlja se strah, misli koje su fokusirane na simptom da bi mogli izgubiti svijest u bilo kojoj socijalnoj situaciji, tako da prvobitni doživljaj pojačavamo i izbjegavamo neke aktivnosti koje su nam bile ugodne- druženje, odlazak u šetnju jer nam naše misli šalju informacije da bi se mogli srušiti, osramotiti i slično.
Prepoznavanje da je ono što nam se dešava način na koje naše tijelo reaguje u stanju povećane nerve pobuđenosti, da naš mozak šalje misli koje nisu istina- može nam pomoći da izbjegnemo prebrzo zaključivanje i katastrofiziranje da su naš život i zdravlje opasno ugroženi.
Koji još simptomi postoje?
Fizička manifestacija anksioznosti često uključuje grupu simptoma. Na primer, kada sam preplavljujuće anksiozan, imam vrtoglavicu, ali takođe osećam da mi srce ubrzano kuca i znojim se više nego inače, imam poriv da pobjegnem na sigurno, ili čak ne odlazim nigdje, ostajem na sigurnom-iako mi to ne donosi ispunjeni život koji želim. Ostaje nam da polako učimo kako slušati svoje tijelo-šta nam to govori da se dešava oko nas ili u nama što dovodi da se sad osjećam preplavljen i reagujem na određeni način. Često puta nismo svjesni određenih procesa koji se u nama odvijaju, emocija ili ih u drugom slučaju guramo pod tepih, no ostaju zabilježene i često puta “pokazane” putem tjelesnih simptoma. U procesu psihoterapije učićemo se razumjevanju, prihvatanju onogo što nam se dešava, a prvenstveno otvaranju i učenju o sebi da bismo razumijeli ono što nam se dešava.
Pogledaj: Koji su fizički simptomi anksioznosti?
