Emocionalno jedenje podrazumijeva sklonost da osoba poseže za hranom kao odgovorom na neprijatne emocije, pri čemu se najčešće biraju energetski bogate, a nutritivno siromašne i ukusne namirnice. Ovakav način jedenja djeluje kao mehanizam suočavanja, koji pomaže u kontroli i smanjenju neprijatnih emocija.
Kako prepoznati emocionalno jedenje?
Uzrok emocionalnog jedenja je iskustveno izbjegavanje, odnosno emocionalno izbjegavanje, jer cilj emocionalnog jedenja i prejedanja, jeste da izbjegnemo emocije koje se javljaju u tom trenutku.
Emocionalno jedenje obično prepoznamo tako što mu prethode neke neprijatne emocije, a ne glad. Iako sve emocije mogu da vode u emocionalno jedenje i prejedanje, najčešće to ipak jesu neprijatne emocije poput anksioznosti, tuge, ljutnje, bijesa, sramote, krivice. Osim toga ponekad se dešava da osjećamo prazninu ili dosadu i da nas to vodi u emocionalno jedenje i prejedanje.
Ono što se obično dešava kada posegnemo za hranom u tim trenucima, jeste da kratkoročno osjetimo olakšanje, što na neki način i produžava samo emocionalno jedenje. Problem je u tome što nakon emocionalnog jedenja se javlja osjećaj krivice, koji nas može voditi u to da kažnjavamo sebe na način što uzimamo još više hrane.
Koje su posljedice emocionalnog jedenja?
Emocionalno jedenje često vodi u probleme s prekomjernom tjelesnom težinom i može da dovede do dijabetesa, visokog pritiska i holesterola. Takođe, često se smatra jednim od glavnih faktora za dalji razvoj poremećaja u ishrani, kao što je kompulzivno jedenje.
Pored toga, ono što se često zna dešavati nakon emocionalnog jedenja i prejedanja, jeste da osoba svjesna svojih akcija i ne želeći da dobije na težini, poseže za ponašanjima poput izazivanja povraćanja i korištenje laksativa, što može voditi razvoju bulimije ili anoreksije, koje dalje naravno vode i u druge zdravstvene probleme, kako fizičke, tako i psihološke.
Kako se nositi sa emocionalnim jedenjem kada se dogodi?
Veoma često nakon što osvijestimo da smo ponovo emocionalno jeli, javlja se osjećaj krivice i uključi se naš unutrašnji kritičar, koji veoma često zna biti grub, kritikujući i vrijeđa nas. Kada se uključi unutrašnji kritičar mogu se javiti misli poput „Pogledaj kakav/va si“… „Nikada nećeš znati bolje“… „Odvratan/na si“… Baš to često vodi ka još više neprijatnih emocija sa kojima nam je teško nositi se, što može ponovo voditi u emocionalno jedenje.
Idealna situacija bi bila učiti da budemo saosjećajni prema sebi i da tog unutrašnjeg kritičara zamijenimo saosjećanjem. To bi značilo da imamo razumijevanja prema sebi, da prihvatimo ono što trenutno osjećamo i mislimo i da nastavimo da radimo ono što je najbolje za nas u tom trenutku. Iako nije lako prekinuti taj krug emocionalnog jedenja i prejedanja, upravo razvijanje samosaosjećanja i razumijevanja prema sebi postaje ključni korak ka promjeni.
Koje strategije mogu pomoći u prevenciji emocionalnog jedenja?
Ono što može da nam pomogne kod emocionalnog jedenja jeste vođenje dnevnika ishrane. Možemo ga voditi na način da zapisujemo šta smo sve jeli, koliko, kada i gdje. Na taj način lakše možemo da uočimo da li postoji neki patern u našoj ishrani, te kada se žudnja za hranom najviše javlja. Što bolje upoznamo svoje trigere za uzimanjem hrane, to bolje možemo naučiti da se nosimo sa njima.
Pored toga, možemo voditi evidenciju i o samoj žudnji za hranom, te pratiti kada je ona najintenzivnija, koliko dugo obično traje i gdje i kako ju osjećamo u tijelu. Ovo nam može pomoći da uvidimo da žudnja ne traje vječno, nego da ima svoj početak, trajanje i kraj, a pored toga učimo da možemo biti sa žudnjom i svim senzacijama koje nosi sa sobom, a da ne moramo da posegnemo za hranom.
Takođe, važno je da učimo iz svojih “grešaka”. Ljudska smo bića i naravno da nećemo uspjeti svaki put da sjedimo sa žudnjom kada se ona javi, nego ćemo ponekad ipak posegnuti za hranom. I to je skroz uredu. Važno je da iskoristimo te trenutke da učimo o sebi i da eventualno napravimo plan kako prevenirati te situacije. Možemo pokušati da učimo da oprostimo sebi i da sutradan krenemo ponovo u građenje zdravijih navika ishrane, ali i zdravijih navika saosjećanja prema sebi, a ne kritikovanja.
Za kraj, važno je da razumijemo da emocionalno jedenje i prejedanje nisu znakovi slabosti, već pokušaji da se nosimo s emocijama na način koji trenutno znamo. Dobra vijest je da uz razumijevanje, podršku i praksu možemo naučiti zdravije načine da se nosimo sa sobom i svojim osjećanjima.
Ukoliko vam je potrebna podrška i pomoć u izgradnji zdravijih navika i nošenja sa emocionalnim jedenjem i prejedanjem pišite nam na psiholoskosavjetovanjealba@gmail.com
Poslušaj gostovanje na: https://youtu.be/tD-FYC211nc?si=1ty2fizVajXZDRWE
Pogledaj: Šta kada hrana postane opsesija?
