U spektru naših emocija nalazi se i ljubomora, obojena svijetlim nijansama nesigurnosti pa sve do tamnih sjenki ogorčenosti i nezadovoljstva. To je emocija koja može da se javi u bilo kom kontekstu našeg života i koja predstavlja vrlo složenu emociju koja ima snažan uticaj na naše odnose, bilo da se radi o partnerskim, poslovnim , prijateljskim ili nekim drugim i koja ostavlja duboke posljedice na emocionalno stanje osobe koja ju osjeća ili osobe prema kome je usmjerena.
U pozadini ljubomorne emocionalne reakcije leži strah od gubitka nekog ili nečeg što osoba percipira kao njoj jako bitno i ljutnja koja se javlja kao posljedica toga da se osjećamo zapostavljenim, te da nam nama jako draga osoba ne ukazuje dovoljno pažnje ili se ponaša na način koji mi ne smatramo adekvatnim. Kada na to sve dodamo i nesigurnost u sopstvene vrijednosti, sposobnosti, očuvanje odnosa onda možemo da vidimo koliko ljubomora može da ostavi neprijatnih posljedica na samog pojedinca.
Povodom ove emocije i ponašanja koje ju prati, vrlo često se javlja krivica jer osoba postaje svjesna da maltretira sebi dragu osobu a nerijetko su prisutni i bijes ili ljutnja na sebe. Nekako najčešće prisutna ljubomora je ona koja se pojavljuje u partnerskim odnosima i u zavisnosti od njenog intenziteta ona može da poljulja taj odnosi ali i da ga razori ukoliko se na vrijeme ne prepoznaju neželjeni efekti i posljedice same ljubomore.
Koje posljedice ljubomora ostavlja na pojedinca i sam odnos?
U emocionalnom kontekstu, intenzivna ljubomora može dovesti do povećane anksioznosti kod pojedinca koja je rezultat stalne i kontinuirane brige povodom mogućeg gubitka drage osobe i potencijalne napuštenosti. Osjećaj neadekvatnosti, nedovoljne vrijednosti u odnosu na svog partnera i stalno preispitivanje sopstvenih sposobnosti su isto tako pogodno tlo za razvoj anksioznosti. Osim ovih emocionalnih posljedica, ljubomora uzrokuje i određena ponašajne posljedice u partnerskom odnosu koja takođe utiču na sam odnos. Prije svega tu je povećana kontrola partnera u vidu fizičkog praćenja aktivnosti partnera, pa do provjeravanja poruka, društvenih mreža i ostalih sredstava komuniciranja što remeti i ograničava privatnost partnera. Prisutni su i sve češći verbalni sukobi u vidu optužbi, napada, ispitivanja, sumnji, konstantne kritike koji idu sve do fizičkih sukoba i nasilja. U partnerskim odnosima, u kojima dominira ljubomora partneri se emocionalno udaljavaju i nestaje i fizička i intimna bliskost.
Gdje leži uzrok ljubomore i kako upravljati ovom emocijom?
U osnovi svih naših emocija nalaze se naša uvjerenja, naš način tumačenja i viđenja neke situacije, jer kao što smo rekli mnogo puta…Ljudi nisu uznemireni događajima samim po sebi nego svojim tumačenjem tih događaja i to je zaista tako. Zašto se u istoj situaciji dva čovjeka ponašaju drugačije? Pa upravo zato što ju različito tumače. Tako je i sa ljubomorom…Zašto neki ljudi osjećaju intenzivno ljubomoru, neki malo manje a neki a neki gotovo nikada? Različito percipiraju situaciju.
U kognitivno bihejvioralnoj terapiji razlikujemo odmažuće emocije, one koje remete kvalitet života pojedinca i koje nastaju kao posljedica odmažućih uvjerenja kao i one pomažuće emocije koje osobu vode ka ostvarivanju njenih ciljeva i življenja ispunjenog života i koje nastaju pod uticajem pomažućih fleksibilnih uvjerenja.
Ljubomora je svakako odmažuća emocija.
“Ljubomora je začarani krug želja i nesigurnosti, gde ono što najviše želimo postaje ono što nas najviše povređuje.”
U psihoterapijskom radu sa osobama koje imaju problem sa ljubomorom baziramo se na identikaciji kognitivnih distorzija koje pored odmažućih uvjerenja osobu uvode u ljubomoru i ponašanja koja se javljaju kao posljedica same ljubomore.
Kognitivne distorzije se mogu javiti u vidu
-Katastrofizacije (viđenje problema u svemu iako realno ne postoji osnova za to)
-Predviđanja (smatramo da je prekid veze samo pitanje vremena)
-Generalizacija (donošenje zaključaka na osnovu pojednih segmenata, događaja i slično).
Od kognitivnih posljedica tu su i stalno traženje okidača za ljubomorne ispade u svakodnevnoj komunikaciji sa partnerom ili smatranje, zahtijevanje da nas partner ne smije ostaviti ili se ponašati lijepo prema drugim osobama jer to nužno odmah znači prevaru i odbacivanje. Ponašajne posljedice koje se javljaju kod ljubomore su kao što smo već spomenuli stalna kontrola i nadzor nad partnerom, postavljanje restrikcija, zahtjeva ili ultimatuma od partnera, stalno traženje potvrde da partner samo nas voli, traganje za dokazima o eventualnoj prevari, pa čak u nekim slučajevima pravljenje zamki testova partneru kako bi dokazao i iskazao svoju vjernost i ljubav prema nama. Nerijetko je prisutna i težnja za osvetom….
Sve ovo ne vodi izgradnji jednog zdravog odnosa nego nas vodi u emocionalnu bol i razdor veze ili odnosa.
Kada se u terapijskom radu identifikuju negativna, odmažuća uvjerenja radi se na promjeni istih uz jasno dokazivanje nelogičnosti, rigodnosti, nefunkcionalnosti, disfunkcionalnosti ovakvog načina razmišljanja koje je samo usmjereno na patnju a nikako na rješavanje problema i na naše vrijednosti.
Jasnim definisanjem emocionalnih i praktičnih ciljeva težimo doći do promjena u vidu:
-da ne tražimo stalno problem tamo gdje ga realno nema
-da se ne osjećamo ugroženim ako partner razgovara sa drugim ljudima
-da ne predviđamo negativne ishode kada za to nema osnova
-da možemo da prihvatimo da naš partner može i neke druge osobe smatrati privlačnim a da to nije ugrožavajuće za nas.
Ove kognitivne promjene vode u ponašanja koja su potpuno suprotna od gore navedenih jer dajemo prostor partneru da nam sam izrazi ljubav na način koji on odabere bez stalnog traženja potvrde o vjernosti, ne kontrolišemo njegove aktivnosti i stvaramo povjerenje, dajemo slobodu partneru da komunicira sa drugim ljudima i slično.
Jako je važno raditi i na jačanju sopstvenih kapaciteta kao i na razvijanju ili usavršavanju komunikacijskih vještina, postavljanju granica, asertivnosti, na osnaživanju samopouzdanja te na njegovanju, izgradnji i unapređenju partnerskih odnosa. I ono što je isto tako važno je da naučimo da prihvatimo svoje emocije u svim njihovim bojama i nijansama ali i da naučimo njima da upravljamo kroz kognitivnu rekonstrukciju, posmatranje i puštanje misli. Ljubomora možda jeste obojena tamnim nijansama ali nam ipak nešto poručuje.
Jer do čega nama ne bi trebalo da je stalo pa da ne osjećamo ljubomoru?
Pogledaj: Da li je ljubomora dokaz ljubavi?
