Često na terapijskim seansama pričamo o pružanju podrške drugim, bliskim, ljudima, a još češće se susrećemo sa idejom da klijenti smatraju da je pružanje podrške isto što i dati najbolji mogući savjet i razriješiti neku nedoumicu.
Međutim, da li je to zaista tako?
Vjerovatno ste nekada bili u situaciji da vam bliska osoba priča neki svoj problem ili dilemu, te da se stavila u poziciju da ne zna šta da radi sa svojim životom. I da ste se vi, kao dobar prijatelj ili dobra prijateljica, „upecali“ i dali konkretan savjet, šta vi mislite da ta osoba treba da uradi i kakvu odluku da donese i možda se našli na meti osude te iste osobe, vjerovatno zbunjeni.
Ljudi uglavnom ne žele konkretne savjete i da im neko govori kako da žive svoj život (osim ako su to direktno tražili od vas), nego nešto drugo. Da smo tu, da ih čujemo, da im vjerujemo… Ljudi žele podršku.
Drugi primjer, osoba koja pretjerano konzumira alkohol i odluči da želi da prestane i na tom putu uspijeva da se suzdrži od konzumiranja alkohola, ali se i spotiče i vraća na stara ponašanja (konzumiranje alkohola), sigurno ne treba komentare poput, „šta se ti sad kao praviš“ (kada u društvu ne pije alkohol), „hajde popij, pa neće ti ništa biti“, „koliko će ti to sad trajati“, „gdje ti da ne popiješ, šta će to biti“, „hajde samo jednu, pa kakvo si ti to muško“…
A onda kada popusti pritisku okoline i popije jedno ili više pića, slijedi komentar „ma, gdje on/ona da se mijenja, nema od toga ništa“. Naš utisak je možda da pomažemo i pružamo podršku toj osobi tako što ju stavljamo na „kušnju“ i da je njen zadatak da bude dovoljno jaka da se odupre pritisku, ali istina je da ovi komentari nisu podrška. Napraviti bilo kakvu promjenu u životu, čak i najmanji korak prema toj promjeni, zahtjeva mnogo truda, napora, uspona, padova, nerviranja, kinjenja sebe i mnogo, mnogo podrške.
Kako podrška može da zvuči?
Tu sam za tebe.
Čujem/vidim/vjerujem da ti je teško nositi se sa tim.
Kako ja mogu da ti pomognem?
Želiš li da čuješ moje mišljenje o toj situaciji?
Šta god da odlučiš ja ću biti tu za tebe.
Želiš li da pričamo o tome.
Žao mi je/rastužuje me što se nalaziš u takvoj situaciji.
Vidim da se trudiš, super ti ide.
Vjerujem da nije jednostavno, ponosan/a sam na tebe.
…
Ponekad nam je teško pružiti podršku na ovaj način, jer ju ni mi nismo dobijali na ovaj način, te nam je teško naći empatiju i saosjećanje u sebi iz kojeg možemo da pružimo podršku na iskren i autentičan način.
Gdje možemo pronaći podršku?
Da bismo pružili podršku prvo je potrebno da prepoznamo da druga osoba pati, da se bori sa nekim problemom, za šta nam je takođe potrebna empatija i saosjećanje.
Podrška ljudi oko nas nam jeste bitna, često i ljekovita, ali i ako uporno izostaje, uvijek nam ostaje ta jedna osoba kojoj možemo uvijek da se okrenemo i dobijemo podršku.
Mi sami.
Pronaći prostor u sebi iz kojeg možemo empatično i saosjećajno da prepoznamo da patimo i da nam je potrebna podrška, je nepresušan izvor i podrške koji niko ne može da nam oduzme i kojem uvijek možemo da se vratimo, čak i kada oluje patnje djeluju nepremostivo.
Kroz psihoterapijski rad možemo doći u kontakt sa tim prostorom u nama ili potpuno iz korijena stvoriti taj prostor koji je oaza podrške koja nam je svima potrebna u životu.
Pogledaj: Kako biti podrška osobi koja prolazi kroz težak period?
