Kada razmišljamo o partnerskim odnosima, uglavnom razmišljamo o tome kakvog/u partnera/ku želimo, kako da se ponaša prema nama, kakav odnos želimo i slično, a veoma rijetko se zapitamo kakav/a ja partner/ka želim biti, šta ja želim pružiti u partnerskom odnosu, kako se ponašati, kako pružiti ljubav partneru/ki, podršku…
Zašto je važno da sebi postavimo ova pitanja?
U partnerskom odnosu, ali i u svakom drugom, jedino što je u našoj kontroli je naše ponašanje. Ne možemo da utičemo na to kako će se drugi ponašati prema nama, ali možemo da kontrolišemo to kako se mi ponašamo u određenom odnosu. Iz tog razloga je važno okrenuti se ka sebi, ka unutra i provjeriti u funkciji čega su naša ponašanja. U funkciji življenja života vrijednog življenja, to jeste naših vrijednosti ili u funkciji izbjegavanja neprijatnih emocija i misli, poput onih, ostaviće me, nikada neću nikoga naći, ostaću sam/a, strah, anksioznost… Odgovarajući na pitanja o tome kakvi partneri želimo biti, mi dolazimo u kontakt sa svojim vrijednostima. A ako smo svjesni svojih vrijednosti i ponašamo se na način da živimo svoje vrijednosti, onda imamo osjećaj ispunjanja i življenja života vrijednog življenja.
Pored toga, ako prepoznamo kava mi osoba želimo da budemo u partnerskom odnosu, to jeste, koje vrijednosti želimo živjeti (npr. provoditi kvalitetno vrijeme sa osobom, pružati podršku, ohrabrenje, saslušati patnje, zagrliti, graditi blizak, otvoren i iskren odnos…) uvidjećemo da čak i ako nemamo trenutno partnera/ku možemo da živimo te vrijednosti sa drugim ljudima u našem okruženju.
„Još uvijek nisam srela partnera kakvog želim!“
Na jednoj od seansi, dok smo razgovarali o njenim partnerskim odnosima, klijentica je rekla da još uvijek nije srela partnera kakvog želi. Moje pitanje njoj je bilo da li je i u jednom od tih odnosa srela sebe onakvu kakva želi da bude. Svaki put kada na seansi okrenemo pogled ka unutra, ka sebi, klijenti se zbune, jer nisu navikli da razmišljaju na taj način, da postavljaju sebi ovakva pitanja, a još češće nisu sigurni ni kako da odgovore na njih.
Kada osvijestim kakva ja osoba želim da budem u partnerskom odnosu, postaje i lakše prepoznati koji odnos je dobar za mene, a koji ne. Jer, ako ja u odnosu nemam prostor da živim svoje vrijednosti, one se ne podržavaju i banalizuju se, to onda nije odnos u kojem mi je ok i u kojem bi bilo dobro da ostajem. Sa druge strane, ako imam prostor da živim svoje vrijednosti, još ako partner ima iste ili slične vrijednosti, onda je to odnos koji bi mogao biti dobar za nas.
Vrijednosti su uvijek poput svjetionika, kada živimo svoje vrijednosti krećemo se u pravom smjeru u smjeru svjetionika. Sa druge strane, ako ne živimo svoje vrijenosti onda se možemo osjećati izgubljeno, kao da smo u stalnom mraku iz kojeg nema izlaza, svaka akcija nam se čini besmislena, a život koji živimo se čini bezvrijedan i protraćen.
Šta ako ne znam kakav/a partner/ka želim da budem?
Skroz je u redu ukoliko u ovom trenutku ne znate da odgovorite na ovo pitanje. I skroz je u redu da baš sad krenete da istražujete i razmišljate o tome. Ponekad o sebi kao partneru/ki saznajemo tokom partnerskog odnosa, ponekad izvan njega. Ono što je važno jeste da pratimo svoje emocije, misli, senzacije i porive, te da ih uvažimo i poslušamo šta nam oni govore, jer često su upravo emocije te koje nam govore šta nam je ok, a šta nije.
Ponekad nam je teško da sami istražujemo o sebi i potrebna nam je stručna pomoć, što je isto skroz u redu. Ukoliko želite da zajedno sa psihoterapeutom istražujete svoje vrijednosti pišite nam na psiholoskosavjetovanjealba@gmail.com.