Maj je mjesec koji je posvećen podizanju svjesnosti o važnosti mentalnog zdravlja. Ovaj mjesec može nam biti važan podsjetnik koliko je važno naše mentalno zdravlja i može biti dobar početak ili nastavak naše posvećenosti i njegovanja našeg „unutrašnjeg svijeta“ koje u konačnici ima za cilj cjelokupnu dobrobit nas samih.
Podaci dobijeni kroz istraživanja i studije pokazuju da je i dalje prisutna stigma o tome šta je uopšte mentalno zdravlje, kako se odnositi prema njemu te da i dalje veliki broj ljudi pati u tišini zbog straha od osude, ismijavanja i odbacivanja od svojih najbližih, okoline i generalno društva ukoliko se usudi da prizna određene poteškoće i potraži pomoć i podršku. Niko od nas nije imun da će se možda u nekim etapama svog života suočiti sa određenim poteškoćama u mentalnom funkcionisanju; životnim krizama koje su neizbježne ili iznenadne i zavrtiti se kroz jednu spiralu misli, osjećanja i ponašanja koja će nas odvlačiti od onoga što nam je bitno i važno u životu.
Kroz svoju svakodnevnicu sigurno ćemo doći u dodir sa ljudima koji u sebi nose određene „rane“ i „tuge“, nama nevidljive golim okom, ali njima bolne i uznemirujuće -ljudi iz naše porodice, naši prijatelji, komšije, kolege na poslu, profesori, ljudi koje susrećemo u marketima, na kioscima.. Osuda, strah, neprihvatanje, nerazumijevanje i iznenadnost onoga što nam se dešava često dovode da od jedne patnje stvore se još tri, život postaje preživljavanje, čeka se trenutak da sve „prođe“ ili „potisne“; traže se zadnji atomi snage da održimo sliku nas u okolini u kojoj smo. Sama podrška koju bi osoba u tim trenucima potražila i uspostavljanje adekvatnog tretmana može doprinjeti normalizaciji i validaciji onoga što prolazi, a i pronalaženju novih snaga, novih puteva djelovanja, osnaživanja i jačanje.
Kako možemo učiniti da se stigma oko mentalnog zdravlja smanji?
Pokazivanje poštovanja prema pojedincu i prihvatanje onoga kroz šta prolazi može biti jako važan faktor u uklanjanju značajnih prepreka za uspiješno suočavanje sa određenim mentalnim poteškoćama. To što vas ljudi vide kao osobu sa svim svojim postignućima, vrijednostima, životnim krizama i neprilikama i koja ima određene misli i emocije koje trenutno su bolne i stvaraju patnju, a ne kao bolest može napraviti najveću razliku za nekoga ko vodi bitku sa svojim mentalnim zdravljem. Vi niste vaš problem, ili vaše anksiozne misli ili vaš bijes koji preplavljuje…
Edukovanje, predavanje, institucije koje se bave mentalnim zdravljem, prevencija i stalni razgovori u zajednici omogućavaju određena saznanja i razbijanje straha o nečemo što nam je bilo „strano“ te upravo kroz to možemo biti sami nosioci promjene i učenja kako pružiti podršku onima kojima je potrebno u okviru naše zajednice ili nama samima.
Neki mali podsjetnici svima nama:
● Učiti kako slušati nekoga sa punom pažnjom kada nam neko saopštava šta ga muči, bez poriva da možda uzvratimo povratnu informaciju ili popravimo situaciju. Nekad osoba želi samo da bude saslušana i da iznese ono što joj trenutno izaziva patnju.
● Njegujemo ljubaznost kako prema sebi tako i prema drugim. Jedna mala riječ ili gest mogu biti veliki pokretači i postepeno stvarati osjećaj sigurnosti kod osobe kojoj bi naša podrška bila značajna.
● Potražiti pomoć je uvijek znak brige o sebi, o svom zdravlju, znak hrabrosti i otkrivanju svojih snaga i iznalaženja novih puteva reagovanja bez obzira koliko nam se u određenom momentu to činilo nepremostivim i teškim.
Pogledaj: Šta je psihoterapijski tretman?
