Roditeljstvo predstavlja jednu od najvažnijih uloga koju osoba obavlja tokom života. Ono podrazumijeva proces odgoja i brige o djetetu a koja uključuje sve aspekte njegovog fizičkog, emocionalnog, intelektualnog i socijalnog razvoja.
Složićemo se da je roditeljstvo jedno od najuzbudljivijih, najtežih, najizazovnijih, ali istovremeo i najljepših iskustava u životu. Svaka razvojna faza djeteta nosi svoje specifičnosti a roditelji imaju ulogu da u svakoj od njih pruže svom djetetu neizmjernu ljubav, podršku, pažnju, sigurnost, posvećenost, razumijevanje kako bi stvorili duboke i jake emocionalne veze sa djetetom, oblikovali vrijednosti, ponašanja i konačno kako bi pomogli djetetu da odraste u zadovoljnu, ispunjenu i samosvjesnu osobu.
I nije uvijek lako balansirati i nositi se sa svim tim specefičnostima. Jedan od najvećih izazova roditeljima predstavljaju iznenadne, nagle i intenzivne emocionalne reakcije njihove djece koje predstavljaju sastavni dio djetetovog odrastanja ali koje se vrlo često pretvore u izvor stresa i frustracija za cijelu porodicu.
Šta su tantrumi?
Svaki roditelj je bar jednom doživio “ničim izazvane” izlive bijesa svoga djeteta, praćenog vrištanjem, bacanjem stvari, udaranjem nogama, rukama , plakanjem, nekontrolisanim ponašanjem i slično. Ovakvi ispadi i reakcije, kada dijete ne umije da upravlja svojim emocijama i reakcijama nazivaju se tantrumi.
Tantrumi se javljaju kod djece mlađe dobi, od 1 do 4 godine, kada djeca još uvijek nemaju razvijene vještine upravljanja emocijama i kontrole reakcija na određene frustracije i socijalne situacije.
Najčešće se javljaju u situacijama kada je dijete umorno, gladno, kada ne dobije ono što želi ili čak kada se njegova ustaljena rutina iz nekog razloga promijeni, kada želi samostalno da obavlja neke aktivnosti a još uvijek nije ovladalo tom vještinom i slično.
Najčešći uzroci tantruma u toj uzrasnoj dobi su:
● Nemogućnost emocionalnog izražavanja – na tom uzrastu djeca nemaju razvijene jezičke sposobnosti za adekvatno definisanje i izražavanje svojih emocija a onda kada se suoče sa nečim nejasnim to ih uvodi u ljutnju koja onda prerasta u tantrum.
● Frustracija – djeca u ovom uzrastu uče razne vještine pa ukoliko im nešto odmah ne polazi za rukom može biti uzrokom intenzivnog emocionalnog ispada i reagovanja.
● Preopterećenje – opterećenst djece dnevnim sadržajima, nedovoljno sna, umor, glad, izloženost različitim stimulusima… sve to može uticati na nervozu djeteta, razdražljivost i pojavu tantruma.
● Granice – nepostojanje jasnih granica pri čemu dijete ne zna šta se od njega očekuje, stroge ili nerealne granice koje dijete sputavaju u aktivnostima primjerenim za njegov uzrast ali i nedosljednost u postavljenim granicama zbunjuje djecu i može biti uzrok razvijanja tantruma kao načina reagovanja.
● Socijalne vještine – mala djeca uglavnom ne znaju i nemaju adekvatnu vještinu komunikacije u odnosima sa vršnjacima, odraslima te im to može biti prilično frustrirajuće ako ne uspiju uspostaviti željenu interakciju. Međutim, nije rijetkost da su tantrumi prisutni i u kasnijem uzrastu iako bi tada već trebalo potražiti stručnu pomoć za bolje razumijevanje uzroka i razvijanja adekvatnih strategija.
Kako reagovati na tantrume?
Tantrumi su prirodan i sastavni dio djetetovog razvoja te zato ne možemo ni izbjeći njihovu pojavu ali zato možemo naučiti kako mi da reagujemo i kako da pomognemo djetetu da nauči prepoznati svoje emocije, imenovati ih i upravljati njima. Prvo i ono najvažnije što svaki roditelj treba da zna jeste da tantrum nije znak da je dijete „zločesto ili bezobrazno“ već da su znak emocionalne borbe koja nadmašuje djetetove kapacitete te nam na taj način šalje poziv u pomoć. U situacijama emocionalnih izliva djeteta, njegovih nekontrolisanih reakcija poželjno je ostati miran, što svakako nije lako. Ali ako i roditelj reaguje ljuto, nervozno, ako su i roditeljske emocije uzburkane, dijete će to osjetiti i to će samo još više pojačati njegove reakcije. Jako je važno uspostaviti jasne granice i držati do njih što podrazumijeva da uvažimo djetetove emocije ali objasnimo da određena ponašanja nikako nisu poželjna (razumijem da si ljut jer ne možeš gledati još jedan crtani ali nikako nije u redu da bacaš igračke…)
Djeca vole rutinu jer predvidivost im daje osjećaj sigurnosti i kontrole. Neka djeca vole blizinu, s toga im pružite zagrljaj dok druga vole da se sama smire, dajte im prostor da to i urade. U svakom slučaju osluškujte i pratite šta vašem djetetu više odgovara. Djeca uče po modelu, i zato je uloga nas roditelja da budemo model po kojem će ona učiti i usvajati obrasce ponašanja i reagovanja u određenim situacijama. Na nama je da odlučimo kakav model želimo biti svome djetetu. I svakako da su pohvale za dobro i lijepo ponašanje nešto što je neizbježno u ovom nizu roditeljskih mogućnosti.
Tantrumi nisu odraz roditeljske greške ili nebrige za dijete, niti su odraz djetetove tvrdoglavosti i nevaspitanja.
Oni su jedna razvojna faza kroz koju dijete stiče svoju emocionalnu pismenost uz podršku roditelja, njihovo razumijevanje, ljubav i empatiju. I važno je da roditelji ne zaborave da su oni model uz pomoć kojeg dijete uči da reguliše svoje emocije i da ono što mu danas pokažemo može biti njegov alat u budućem životu.
Pogledaj: Da li je i vašem tinejdžeru tijesno u njegovoj koži?
