Kada čujete „people pleaser“, odnosno osoba koja ugađa drugima, šta vam prvo padne na pamet?
Prijateljica koja stavlja tuđe potrebe ispred svojih?
Kolega koji ne može da kaže „NE“ i stalno djeluje preopterećeno?
Ili ste možda pomislili na sebe, stalno se trudeći da udovoljite drugima.
Ponašanja osoba koje ugađaju drugima lako su prepoznatljiva. Međutim, motivacija i vrijednosti koje stoje iza tih ponašanja nisu uvijek očigledni. Iako svi ponekad imamo sklonost ka ugađanju, postoji jasna razlika između onih koje nazivamo „people pleaser-ima“ i onih koji su jednostavno brižni pomagači.
Ljudi koji pretjerano ugađaju drugima zapostavljaju sebe!
Vrlo često iza želje za ugađanjem drugima stoji želja za prihvatanjem i validacijom. Osobe koje ugađaju drugima traže potvrdu i odobrenje kroz svoja ponašanja, žele da ih drugi vidjeli u pozitivnom svjetlu, te zanemaruju svoje želje i potrebe, insistirajući na pomaganju drugima, uz izgovor da uživaju u tome i da im zaista nije problem da to urade. Pored toga, osobe sklone ugađanju drugima su nesigurne u sebe, plaše se da budu odbačene i teško se snalaze u konfliktima. Svaki konflikt je potencijalna prijetnja da budu odbačeni, te se trude da iste izbjegnu, a izbjegavaju ih upravo tako što se trude da udovolje svima. Npr. zamislite dva prijatelja koja idu zajedno na ljetovanje, ali nemaju isti budžet za to ljetovanje. Prilikom dogovaranja, osoba koja je sklona ugađanju drugima, da bi izbjegla potencijalni konflikt i to da razočara ili rastuži prijatelja, pristaje na skuplju opciju putovanja, iako zna da je to izvan njenih finansijskih mogućnosti.
Zašto ugađanje drugima odbija ljude?
Iako je osnovna želja osoba koje ugađaju drugima da budu prihvaćeni od drugih, veoma često se desi upravo suprotno, da budu odbačeni, i to baš zato što ugađaju svima, nakon čega često slijedi izjava „Sve sam im dao/la, ali im ni to nije bilo dovoljno“.
Međutim, da li se zaista radi o tome?
Kada osobe koje ugađaju drugima često pretjeruju u toj svojoj želji za ugađanjem, a to može narušiti ravnotežu u odnosima. Ako jedna osoba neprestano daje i čini za drugu, mijenja se dinamika moći u odnosu, što može stvoriti obrazac u kojem osoba kojoj se ugađa osjeća krivicu jer ne može da uzvrati istom mjerom. Naravno, osobe koje ugađaju drugima ne rade to s namjerom da učine druge dužnicima, nego da budu prihvaćene, voljene i cijenjene. Ipak, primalac, osoba kojoj se ugađa, može nesvjesno početi da se osjeća neprijatno u tom odnosu nejednake moći i da se povlači iz istog. Dalje, nesposobnost da postave granice ili kažu „ne“ može slati neželjenu poruku. Posebno u poslovnom okruženju, ovakvo ponašanje može ostaviti utisak da osoba potcjenjuje sopstvenu vrijednost, što može dovesti do percepcije da nije dovoljno kompetentna i da na taj način pokušava da to nadoknadi. Kolege mogu čak steći utisak da se takva osoba dodvorava autoritetima, što može izazvati osjećaj ogorčenosti ili stvoriti kompetitivnu atmosferu.
Ponekad osobe koje ugađaju drugima djeluju neiskreno. Ovakvo ponašanje može stvoriti jaz u odnosima i učiniti da drugi osjećaju da ne vide njihovo pravo lice, da ih ne poznaju, jer ne znaju koje su njihove želje, mišljenja, interesovanja, jer je sve podređeno potrebama drugih i ugađanju drugima.
Iako je njihova želja da budu prihvaćeni i voljeni, pretjerano ugađanje može djelovati vještački—jer niko ne može svima ugoditi sve vrijeme.
Kako se osloboditi sklonosti ka ugađanju drugima?
Prvi korak ka promjeni je sticanje uvida. Sjetite se trenutka kada ste zanemarili sopstvene potrebe kako biste udovoljili nekome i zauzvrat dobili njegovo odobravanje. Kako ste se osjećali prije nego što ste ugodili toj osobi? Kako ste se osjećali poslije?
Biti svjesni svojih misli i tjelesnih reakcija može vam pomoći da donesete odluke o svom ponašanju u budućim odnosima i da ne govorite „da“ na sopstvenu štetu. Promjena uvjerenja o našoj odgovornosti prema drugima često je neophodan naredni korak, ali i prepreka za mnoge. Potrebno je da uvidimo, a onda i da vjerujemo da nismo odgovorni za tuđe emocije, osjećanja i reakcije i da nije naša dužnost da druge učinimo srećnima, zadovoljnima, ponosnima i slično. Kako biste se oslobodili ovih obrazaca ponašanja, važno je razviti saosjećanje prema sebi.
Osobe koje ugađaju drugima često su vrlo saosjećajne prema drugima, ali im je teško da tu istu blagost usmjere ka sebi. Takođe, postavljanje i održavanje zdravih granica ključno je za brigu o sebi i drugima i ovo nije jednokratan korak, već stalni proces. Kada počnete da se prema sebi ponašate kao prema sopstvenom najboljem prijatelju, otvaraju vam se nove mogućnosti za primanje topline i ljubaznosti. Ovaj put vam omogućava da cijenite sopstvene potrebe, želje i vrijednosti, umjesto da ih brzo zanemarite zarad drugih, a vremenom ćete naučiti kako da održite ravnotežu između svojih potreba i potreba ljudi do kojih vam je stalo.
Ukoliko želite da zajedno sa nama učite kako reći „ne“ i kako poštovati svoje vrijeme, obaveze, želje i vrijednosti, pišite nam na psiholoskosavjetovanjealba@gmail.com
Pogledaj: Šta je i zašto je važno saosjećanje?
