Nedavno sam postala majka i po prirodi stvari sam u interakciji sa dosta drugih majki. Ono što uočavam jeste to da veliki broj žena izvještava o problemima sa dojenjem u javnosti i o znatnoj količini nelagode koju doživljavaju kada je riječ i o samoj pomisli na takav čin.
Pojedine žene navode da bez obzira na mogućnost kupovine specijalnih marama ili drugih pomagala za pokrivanje koji daju veću privatnost, one i dalje odlučuju da ne doje u javnosti, najčešće mlijeko izdoje unaprijed ili djetetu pripreme dohranu ili se u ekstremnim slučajevima odlučiju da uopšte ne napuštaju “sigurnu zonu” vlastitog doma.
Takav pogled na dojenje u javnosti u velikoj mjeri ograničava majku, ali i dijete.
Postavlja se pitanje zašto nam je sasvim prirodno i normalno vidjeti na ulici neku životinju koja hrani svoje mladunče, a na takvu prirodnu ljudsku pojavu ne reagujemo na isti način?
Zašto postoji razlika izmedju djeteta koje jede iz flašice u javnosti i djeteta koje jede iz dojke u javnosti? U oba slučaja dijete jede i to je jedino važno!
Zašto je potpuno primjereno i prihvatiljivo da dijete jede iz flašice u javnosti, dok je “neprimjereno” da dijete jede iz dojke?
Koji su razlozi da je nešto toliko prirodno, normalno i značajno za ljudsku vrstu postalo nešto “neprimjereno” te poprimilo i druge epitete koji se nikako ne mogu sa tim činom dovesti u vezu?
Zašto i kada je hranjenje djeteta u javnosti postalo pojava nad kojom se zgražamo?
Odakle to potiče?
Odluka majke da doji u javnosti često sa sobom uključuje borbu sa okolinom, ali i sa samom sobom. Većina žena je, nažalost, odrasla u okruženju koje je bilo plodno tlo za nicanje uvjerenja da su dojke nešto neprikladno, sramotno, nečasno…isključivo se posmatraju kao seksualni objekat i obaveza je da se kriju od znatiželjnih pogleda i da se vodi računa o tome da se ni na koji način ne “izazivaju” ti pogledi…što je naravno jako problematično samo po sebi, a posebno kada je riječ o dojenju.
Potpuno je očekivano da se kod majke javi strah od osudjivanja s obzirom na to da društvo može imati različite negativne stavove o dojenju u javnosti, a neki ljudi otvoreno mogu izraziti nezadovoljstvo ili uputiti direktnu kritiku na takav čin, što svakako može dodatno pojačati anksioznost majke.
Ukoliko majka i sama doživljava dojenje kao nešto neprimjereno onda je taj čin sam po sebi za nju velika izloženost, a uz to se može javiti doživljaj ranijvosti, sramote i neprijatnosti. Majka se može osjećati kao da je izložena velikom broju pogleda koji ponekad mogu biti osudjujući i neprimjereni. To svakako može biti subjektivni i objektivni doživljaj.
Na to sve, nažalost, često izostaje podrška i razumijevanje od strane okoline. Ponekad čak i ženina uža porodica, ali i prijatelji ne podržavaju dojenje u javnosti te se samim tim i majka demotiviše i manje je spremna da se suoči sa mogućim negativnim reakcijama.
Ono što svakako predstavlja veliki problem jeste seksualizacija ženskih grudi.
U mnogim kulturama, pa tako i našoj, ženske grudi su viđene isključivo kao seksualni objekti. U medijima se ženske grudi često prikazuju na način koji potencira isključivo njihovu seksualnu privlačnost. Seksualizacija ženskih grudi u velikoj mjeri dovodi i do stigmatizacije dojenja u javnosti.
Pored svega nabrojanog , kod novopečenih majki može dodatno biti prisutno nisko samopouzdanje po pitanju vlastitih sposobnosti adekvatnog dojenja npr. strah da neće moći pravilno postaviti dijete ili da će doći do poteškoća s dojenjem dok je izložena velikom broju znatiželjnih pogleda što svakako može stvoriti dodatni stres.
Psihološki izazovi dojenja u javnosti su svakako višestruki i kompleksni. Efikasno rješavanje ovih izazova zahtijeva multidisciplinarni pristup koji uključuje edukaciju, podršku zajednice, pružanje psihološke pomoći majkama…
Rad na smanjenju stigmatizacije dojenja u javnosti može pomoći majkama da se osjećaju sigurno i podržano u ovoj važnoj ulozi, što je ključno za zdravlje i dobrobit majke i djeteta, a samim tim i šire društvene zajednice.
Ukoliko vam je potrebna psihološka pomoć i podrška u ovom dinamičnom periodu života dok se suočavate sa različitim stvarima budite slobodne da nam pišete.
Pogledaj: Kada je potrebno potražiti psihološku pomoć za dijete?
