Hej, hajde da pričamo o nečemu što možda već osjećaš, ali ne znaš kako da izraziš ili te jednostavno strah da te niko neće razmjeti. 

Možda si primijetio/la kako ti srce brže zakuca kada trebaš nešto reći pred razredom, kao da svi samo čekaju da napraviš neku grešku i da ti se smiju povodom toga. Možda se osjećaš neprijatno u društvu novih ljudi, jer nisi siguran/na kako da započneš razgovor ili kako će te drugi doživjeti, da li ćeš zvučati glupo ili ćeš se zapetljati prilikom razgovora. Ili možda osjetiš nelagodu čak i u svakodnevnim situacijama, poput naručivanja hrane u restoranu, traženja pomoći u prodavnici ili odgovaranja na jednostavno pitanje na času, pa čak i onda kada trebaš nekoga pozvati telefonom. 

Ponekad se osjećaš napeto i prije nego što uopšte izađeš iz kuće. Brineš se kako ćeš izgledati, šta ćeš reći i da li ćeš se “uklopiti”. Možda izbjegavaš okupljanja, školsku predstavu ili odlazak na rođendane i druženja, jer ti se čini da će svi gledati baš tebe i primijetiti svaku tvoju nesigurnost i nesavršenost. 

Kada trebaš da razgovaraš sa nekim koga ne poznaješ dobro, osjećaš pritisak da kažeš nešto “pametno” ili “zanimljivo”, a na kraju najčešće ne kažeš ništa dok ti se u glavi roji vrtlog misli i neprijatnost kreće da te preplavljuje. Možda se brineš čak i zbog toga što trebaš podići ruku da bi postavio/la pitanje, jer ti se čini da bi svi mogli pomisliti da je to što pitaš glupo i da bi to morao/la znati bez da pitaš. 

Ako ti sve ovo zvuči poznato, znaj da nisi sam/a. 

Socijalna anksioznost se može javiti u različitim situacijama i može biti vrlo neprijatna i ograničavajuća, ali samo ako joj prepustiš vodstvo. 

Šta je uopšte socijalna anksioznost? 

Socijalna anksioznost je strah od toga da će te drugi procjenjivati, kritikovati ili ismijavati u socijalnim interakcijama. Često se javlja u situacijama poput javnog govora, odgovaranja na času, upoznavanja novih ljudi ili čak obavljanja jednostavnih zadataka dok te drugi gledaju. 

To može izgledati otprilike ovako: 

U nekom si obliku socijalne interakcije ili čak samo misliš o tome i osjećaš kako ti srce počinje ubrzano lupati, dlanovi se znoje, obrazi crvene i želiš što prije pobjeći iz te situacije. Tvoj “alarm za opasnost”, koji bi trebao da se uključi samo kada si stvarno u opasnosti, počinje da se pali bez razloga. Stalno si na oprezu, bojeći se greške, tuđe procjene i osude. 

Pored toga, dodatno te mogu plašiti ili ti stvarati neprijatnost simptomi koje doživljavaš poput ubrzanog rada srca ili crvenila u licu. Možeš sebi stavljati zabranu na takve simptome ili se dodatno kritikovati povodom toga, što samo pogoršava situaciju. 

Kako socijalna anksioznost utiče na tebe? 

Socijalna anksioznost te često može sputavati u tvojoj autentičnosti i ograničavati u socijalnim interakcijama. Može ti biti teško da izraziš svoje mišljenje ili da se povežeš sa drugima. Možda izbjegavaš okupljanja, ne odgovaraš na pitanja iako znaš odgovor ili se osjećaš usamljeno jer ti se čini da te niko ne razumije. 

Socijalna anksioznost nije tvoj neprijatelj, koliko god se nekada činilo drugačije. 

Samo traži od tebe da ju malo bolje upoznaš i razumiješ kako da zajedno funkcionišete. 

Ljudska bića teže tome da budu prihvaćena i voljena od drugih ljudi, a kada se izlažemo interakciji sa drugim ljudima, posebno ako ta interakcija podrazumijeva neki vid procjenjivanja, kod nas se javlja strah da će nas drugi ljudi ismijati i da ćemo biti odbačeni. Imajući to na umu onda je sasvim očekivano da nam se u socijalnim situacijama javlja određen stepen brige i uznemirenosti, jer bismo voljeli da budemo prihvaćeni. Kada se nosimo sa socijalnom akksioznošću u ovim situacijama osjećamo vrlo intenzivne emocije i vidimo ove situacije kao veoma veliku prijetnju, iako ona u realnosti to nije. 

Mnogi od nas prolaze kroz iste borbe, čak i ako to ne pokazujemo. 

Nisi slab/a zbog ovih osjećaja, samo si ljudsko biće. 

Zašto je teško potražiti pomoć? 

Ponekad misliš da te drugi neće razumjeti ili da će te osuditi. Možda si čuo/la rečenice poput: „Samo se opusti“; „Prestani se brinuti“; ili „Sve je to u tvojoj glavi.“ 

To može stvoriti osjećaj da tvoja osjećanja nisu važna i da je sve to tvoja krivica. 

Društvene mreže takođe mogu pojačati taj pritisak. Sve izgleda savršeno, ljudi su samouvjereni, opušteni, bezbrižni, tako lako stupaju u socijalne interakcije, odlaze na druženja, imaju puno prijatelja, javno nastupaju… Ali zapamti, ono što vidiš online nije stvarni život. Svi smo mi ljudska bića i svi imamo emocije i to je potpuno normalno. 

Kako se suočiti sa socijalnom anksioznošću? 

Razgovaraj sa nekim u koga imaš povjerenja. To može biti prijatelj/ica, član porodice ili školski psiholog/ica… 

Dijeljenje svojih osjećanja sa drugima ponekad puno olakšava. 

I ne, ne moraš sve da riješiš odjednom, sasvim je dovoljno da praviš korak po korak. 

Prvi korak je priznanje sebi da postoji problem i da te socijalna anksioznost ograničava u življenju života koji je za tebe smislen i vrijedan. 

Duboko disanje može u nekoj mjeri smiriti tvoj “alarm”. Udahni polako kroz nos, zadrži dah nekoliko sekundi, pa izdahni kroz usta. 

Priprema unaprijed, vježbanje pred ogledalom, izlaganje manjim socijlanim interakcijama za početak, sve ti ovo može koristiti, ali možda može djelovati kao da ne možeš sam/a da olakšaš sebi i to je u redu. 

Psiholog/ica ili psihoterapeut/kinja ti mogu pomoći u tome da naučiš kako da se nosiš sa svim ovim neprijatnim osjećanjima i mislima i da vremenom tvoje socijalne intrakcije postanu dosta manji teret. 

Socijalna anksioznost te ne definiše. 

Ti si mnogo više od svojih strahova. 

Potpuno je normalno osjećati nesigurnost i neprijatne emocije, ali je isto tako važno dati sebi šansu da rasteš. 

I za kraj mi je važno da znaš: 

Tražiti pomoć nije znak slabosti, to je znak velike hrabrosti. 

Ti si važan/a i tvoji osjećaji su važni. 

Ne moraš prolaziti kroz ovo sam/a. 

Uvijek postoji neko ko te vidi, čuje i razumije. 

Ova aktivnost se realizuje u sklopu projekta Hajde da razgovaramo: Otvaranje razgovora o mentalnom zdravlju mladih, koji se realizuje u partnerstvu sa UNICEF-om, a finansira Evropska unija.

Pogledaj: Šta treba da znaš o anksioznosti?