Svakako da je današnjem čovjeku veliki problem postala anksioznost, a čini se još veći problem je konstantna i iscrpljujuća borba sa njom. Anksioznost predstavlja prirodan odgovor organizma na zamišljenu prijetnju našem fizičkom, ali i našem psihičkom JA .
Zašto kažemo zamišljenu?
Zato što se ne radi o stvarnoj prijetnji nego zamišljenoj situaciji kojoj dajemo preveliki značaj, preveliku moć i uticaj a istovremeno podcjenjujeme sebe, svoje kapacitete i resurse za suočavanje sa tom „prijetnjom“ i kako to obična biva, naš um predviđa samo negativne i katastrofične ishode što nas dodatno uznemirava i još više uvlači pod okrilje anksioznosti. Za anksioznost koja je umjerena i koju možemo da vezujemo za neke konkretne situacije (javni nastup, letenje avionom ili vožnja liftom, polaganje ispita, itd, itd) možemo reći da je prolaznog karaktera i ne remeti kvalitet života čovjeka u znatnoj mjeri. Šta više, može da bude podsticaj da poduzmemo određene akcije u pravcu prevazilaženja istih. Ukoliko se radi o stalnoj i prekomjernoj anksioznosti, onda možemo da kažemo da je kvalitet života ove osobe u znatnoj mjeri narušen .
Mnogo puta do sada smo pisali o simptomima i načinima kako se manifestuje anksioznost, ali evo da ponovimo. Od tjelesnih simptoma najprisutniji su svakako ubrzano disanje, plitak dah, gušenje, ubrzan rad srca, preznojavanje, nemir u tijelu, trnjenje pojedinih dijelova tijela, najčešće ektremiteta, glavobolje, nesanice i mnogi drugi. Dalje, prisutni su stalna zabrinutost, nemogućnost da se opustite, problemi sa koncentracijom, razdražljivost, osjećaj gubitka kontrole, panika…. I možete li se sad da zamislite kako je osobi koja ovo sve proživljava u svakoj situaciji koju procjenjuje stresnom, a istovremeno jako važnom za nju? Ili osobi koja ovo proživljava na dnevnom nivou, stalno i konstantno?
Priznaćete, veoma iscrpljujuće, bolno i teško.
I uvijek se postavlja isto pitanje, kako se boriti protiv te anksioznosti?
Kao prvo, morate znati da u ovoj borbi nema pobjednika.
Zašto?
Zato što je naš protivnik zamišljen ili bolje rečeno izmišljen i zato što ne znamo sa kim ili čim se borimo. Zato što se ne radi o realnoj i stvarnoj opasnosti, nego opasnosti koja je nastala kao posljedica bujne mašte našeg uma. Zato što je borba sa izmišljenim protivnikom nešto što nema kraja. I zato što prepuštajući se toj borbi bez kraja, propuštamo mnoge stvari koje se dešavaju oko nas. I kao što kaže naslov sjajne knjige Stevena Heysa „Izađi iz svog uma u svoj život“ je najbolje što možemo da uradimo. Naravno da ovo zvuči jednostavno, ali zahtijeva mnogo truda i volje da se svoj život živi, a ne životari. (Živite li ili životarite?)
Osim rada sa stručnim licima i psihoterapijskog procesa, uvijek možete i sami praktikovati određene vježbe koje će vam sigurno pomoći da lakše upravljate svojim životom i da svoje zamišljene neprijatelje pustite da prolaze i odlaze. Najčešće tehnike koje koristimo kako bismo smanjili osjećaj anksioznosti i usmjerili se na sadašnjost i sadašnji trenutak jesu tehnike uzemljenja. Ove tehnike koriste različita čula kako bi se fokus sa misli koje uznemiravaju osobu prebacio na tijelo i ono što nas okružuje, kako bismo se prizemljili i vratili se i ostali u sadašnjost.
Jedna od najčešćih tehnika uzemljenja, pored tehnike dubokog abdominalnog disanja je tehnika 5 4 3 2 1.
Ova tehnika je vrlo jednostavna, praktična i može se primjenjivati bilo kada kao i u različitim situacijama kada smo uznemireni odnosno osjećamo da nas anksioznost preplavljuje. Izuzetno je korisna kada je neophodna brza intervencija. Koristeći i primjenjujući ovu tehniku znatno smanjujemo osjećaj napetosti jer fokus na čulne informacije nam omogućava da se odmaknemo ili prekinemo ciklus neprijatnih misli, da smirimo tjelesne senzacije ali i da povratimo sopstveni osjećaj kontrole. Važno je naglasiti da je tehnika 5 4 3 2 1 vrlo efikasna intervencija samopomoći, ali i da je svakako dio sveobuhvatnog terapijskog procesa.
Kako se primjenjuje tehnika 5 4 3 2 1?
1. Pet stvari koje možete vidjeti – pogledajte oko sebe i imenujte pet stvari koje možete vidjeti. To mogu biti stvari u vašoj okolini, ljudi u vašoj blizini ili bilo što što vam je u tom trenutku „zapalo“ za oko (knjiga, sto, kućni ljubimac, drvo, ptica…)
2. Četiri stvari koje možete dodirnuti – imenujte četiri stvari koje možete da dodirnete u tom trenutku, a koje vam se nađu pod rukom (stolica, telefon, torba, čaša…)
3. Tri stvari koje možete čuti – oslušnite i identifikujte tri izvora zvuka u vašoj blizini. Npr to može biti zvuk automobila, razgovora, cvrkut ptice, lavež…
4. Dvije stvari koje možete namirisati – angažujte i svoje čulo mirisa i osjetite mirise koji vas okružuju ili se prisjetite mirisa vaše omiljene jutarnje kafe, parfema ili nečeg drugog.
5. Jedna stvar koju možete da okusite – fokusirajte se i na podražaje čula okusa. Ako trenutno nemate ništa u ustima, sjetite se posljednjeg ukusa ili osvijestite ukus trenutno vaše pljuvačke..
Primjenjujući ovu vježbu, možete u akutnim situacijama doprinijeti smanjivanju simptoma anksioznosti i efektivno raditi na boljem upravljanju stresogenim faktorima. Ali kao što smo već rekli, ova tehnika je dio sveobuhvatnog terapijskog rada i jako je važno raditi na otkrivanju uzroka koji uvode u anksiozna stanja. S toga, pomoć i podršku uvijek možete potražiti u našem savjetovalištu ukoliko smatrate da vam je ista neophodna.
Pogledaj: Duboko disanje kao emocionalni podvez