Adolescencija je period pun promjena i izazova koji često donosi osjećaj anksioznosti. U tom periodu, tvoje tijelo prolazi kroz fizičke promjene pod uticajem hormona, suočavaš se sa socijalnim pritiscima, želiš biti prihvaćen/a u društvu i među vršnjacima, nosiš se sa zahtjevima škole i očekivanjima porodice, dok pokušavaš da ostaneš svoj/a i izgradiš vlastitu ličnost.
Sve ovo može izazvati osjećaj anksioznosti jer su te stvari važne za tvoje odrastanje i razvoj. No, ponekad se može desiti da taj osjećaj ne nestaje, čak i kada situacije koje su ga izazvale prođu. Tada anksioznost može početi da utiče na tvoju svakodnevicu, poput školskih obaveza, odnosa s porodicom ili druženja s prijateljima.
Šta je anksioznost?
Anksioznost je prirodna reakcija tvog tijela na stres ili osjećaj opasnosti. Svako od nas će je prije ili kasnije osjetiti, bez obzira na godine, pol ili mjesto gdje živimo.
Ako se osvrnemo na prošlost, naši preci su zahvaljujući anksioznosti prepoznavali stvarne opasnosti. Ona ih je štitila, omogućavala im da pobjegnu ili da se odbrane. Na primjer, prijetnje poput opasnih životinja ili gladi zahtijevale su od njihovih tijela da budu spremna za akciju. Danas, iako ne živimo u takvim uslovima, naše tijelo i dalje reaguje na stres na isti način.
Kada si anksiozan/na, tvoje tijelo aktivira mehanizam poznat kao „bori se ili bježi“. Iako nema stvarne opasnosti, tvoje tijelo reaguje kao da je prijetnja stvarna. Prisjeti se trenutaka kada si se osjećao/osjećala anksiozno: da li ti je srce ubrzano kucalo, dlanovi se znojili ili si osjetio/osjetila vrtoglavicu? To su znakovi da se tvoje tijelo priprema za akciju.
Kako možeš da prepoznaš anksioznost u svom tijelu?
Ako anksioznost traje dugo, možeš primijetiti:
● Stalni osjećaj napetosti i nemogućnost da se opustiš
● Zabrinutost tokom cijelog dana, iako za to nema stvarnog razloga
● Promjene u tijelu, poput ubrzanog rada srca, napetosti u mišićima, bola u vratu i ramenima ili osjećaja težine
Na primjer, tvoje srce može ubrzano kucati prije odgovaranja pred razredom ili odlaska na važno okupljanje. To je normalno. Ali ako osjetiš isto dok sjediš kod kuće i odmaraš, možeš se dodatno zabrinuti i osjećati nesigurno, što dodatno pojačava anksioznost, uznemirenost i zabrinutost.
Anksioznost može uticati i na tvoje navike. Neki ljudi tada jedu više, posebno slatkiše i nezdravu hranu, dok drugi gube apetit. Ponekad možeš osjetiti i da ti se cijelo tijelo trese, da su ti ruke i noge napete, ili da te boli vrat i ramena.
Šta se dešava na polju tvojih emocija i ponašanja?
Osjećaj da će se dogoditi nešto loše, čak i kada nema razloga za to, može biti iscrpljujući. Možeš se osjećati kao da si stalno na „rubu“, preplavljen/a brigama koje ti otežavaju svakodnevicu.
Osim toga, možeš postati nesiguran/a u sebe, svoje sposobnosti i budućnost. Ovo te može navesti da se povučeš iz društva, manje razgovaraš ili izbjegavaš aktivnosti koje voliš, a strah od osude može dodatno pojačati tvoj osjećaj izolovanosti.
Šta možeš uraditi?
Prvo, važno je da znaš da anksioznost nije tvoj neprijatelj. Ona je signal tvog tijela da je ugroženo nešto što je tebi važno, do čega ti je stalo.
Razumijevanje anksioznosti je prvi korak ka prevazilaženju ovog osjećaja. Kada znaš šta se dešava u tvom tijelu, možeš se lakše nositi sa tim. Na primjer, vježbe disanja mogu ti pomoći da se opustiš u trenucima kada osjetiš napetost.
Ako osjetiš da ti anksioznost otežava svakodnevni život, važno je da potražiš podršku. Ono što možeš da uradiš jeste da se obratiš roditelju, prijateljici, nastavniku ili psihologu u školi. Razgovor s nekim ko razumije tvoje osjećaje može ti pomoći da pronađeš rješenje i osjećaš se bolje.
Iako može djelovati strašno, anksioznost može biti prilika da bolje upoznaš sebe. To je šansa da razviješ nove obrasce ponašanja koji će ti pomoći da se nosiš s izazovima života. Zapamti – nisi sam/a i uvijek postoji podrška za tebe.
Ova aktivnost se realizuje u sklopu projekta Let’s talk: Breaking the Silence on Youth Mental Health koji se realizuje u partnerstvu sa UNICEF-om, a finansira Evropska unija.
