Strah i tjeskoba su osjećaji koji se često javljaju zajedno, ali nisu potpuno isti, postoje određene razlike među njima.
Strah je prirodna reakcija tijela na stvarnu i neposrednu prijetnju i obično kratko traje, dakle, traje u tom trenutku kada zaista postoji opasnost. Na primjer, ako vidite psa koji laje i juri prema vama, osjećate strah jer vas tijelo upozorava da se zaštitite. Strah je trenutni odgovor koji nam pomaže da reagujemo na opasne situacije. Iako je to neprijatna emocija, veoma je korisna jer nam omogućava da se zaštitimo u situacijama koje su objektivno opasne za nas.
Tjeskoba (ili anksioznost) je osjećaj zabrinutosti, napetosti ili nervoze zbog nečega što bi se moglo dogoditi u budućnosti i s obzirom na to da nije povezana sa nekim trenutnim događajem, situacijom, koja se dešava ona duže i traje. Tjeskobu obično osjećamo kada procjenjujemo da nemamo dovoljno kapaciteta da se izborimo sa situacijom koja se nalazi ispred nas. Na primjer, tjeskobu možemo osjećati zbog važnog ispita, razgovora za posao, javnog nastupa, dakle, čak i ako opasnost nije neposredna.
Oba osjećaja su normalna i korisni jer nas pripremaju da se nosimo sa izazovima ili opasnostima. A glavna razlika je u tome da je se kod straha opasnost nalazi u objektivnoj realnosti, a kod tjeskobe u našim mislima.
Dakle, ako idemo šumom i napadne nas medvjed osjetićemo strah, a ako idemo šumom i razmišljamo o tome kako bi nas mogao napasti medvjed osjetićemo tjeskobu.
Koji su simptomi tjeskobe?
Simptomi tjeskobe su vrlo slični simptomima straha, jer našem mozgu je svejedno da li smo mi zaista u opasnosti ili samo zamišljamo da smo u opasnosti, on reaguje isto, šalje istu informaciju ostatku tijela i priprema tijelo za akciju, da nas zaštiti. Dakle, bez obzira da li vas zaista napada pas ili zamišljate kako vas pas napada, javlja ju se vrlo slični simptomi i tijelo reaguje na vrlo sličan način kroz razne promjene koje se dešavaju u našem tijelu.
Te promjene ili simptomi koji se najčešće javljaju tokom iskustva straha i tjeskobe su ubrzan rad srca, poteškoće s disanjem, znojenje ili drhtanje, napetost mišića, mučnina, bolovi u stomaku ili vrtoglavica, razdražljivost, nemogućnost opuštanja…

Često dolazi i do toga da se razvije izbjegavajuće ponašanje. Jer ukoliko izbjegnemo neku situaciju koja izaziva tjeskobu, npr. javni nastup, sve neprijatne senzacije koje osjećamo u tijelu će nestati i to nam dođe kao potvrda da je izbjegavanje ono što treba da radimo u tim situacijam.
Koji su najčešći uzroci straha i tjeskobe?
Najčešći uzroci su situacije koje doživljavamo kao prijetnju. Strah najčešće izazivaju situacije koje doživljavamo fizički opasnim po nas, kada nas neko napada, kada smo ugroženi zbog prirodnih katastrofa, iznenadni zvukovi i slično. I upravo to je i pokazatelj kako nas strah štiti, jer da nema straha od opasne divlje životinje, mi bismo joj prišli i izložili se mogućnosti da nas ona ugrozi i povrijedi.
Situacije u kojima se javlja tjeskoba su više subjektivne, u tim situacijama je ugroženo nešto što je nama važno i bitno, npr. dostojanstvo, slika o sebi, neke naše vrijednosti. Na primjer, ukoliko osjećamo tjeskobu povodom ispita, razgovora za posao, javnog nastupa, mi nismo fizički ugroženi ni u jednoj od tih situacija, niti ćemo biti fizički ugroženi na ispitu ili razgovoru za posao, ali nam se mogu javljati misli o tome šta ako kažem nešto pogrešno, glupo, ako mi se budu smijali, ako ugrozim svij ugled, karijeru… Upravo ovakav način razmišljanja i dovodi do osjećaja tjeskobe, jer u tim trenucima kada razmišljamo o svim katastrofičnim situacijama koje bi se mogle desiti na ispitu ili razgovoru za posao, naš mozak to doživljava kao stvarnost i priprema naše tijelo da reaguje. Dakle, u navedenim situacijama nam je važno da ostavimo što bolji utisak i da se pokažemo u što boljem svjetlu, a to je potencijalno ugroženo, samim tim izlaganjem procjeni od strane drugih i tu onda može da se javi osjećaj tjeskobe.
Pored toga, osjećaj tjeskobe ne mora biti u vezi sa nekim specifičnim situacijama, niti mora da ga trigeruje nešto spolja, nego to može biti onaj opšti osjećaj strepnje da će se nešto loše desiti.
Kako strah i tjeskoba utiču na tijelo?
I strah i tjeskoba aktiviraju fight or flight sistem u našem tijelu, sistem bori se ili bježi, što podrazumijeva da mozak počinje da luči adrenalin, povećava se nivo šećera u krvi, mišići se zatežu i naše tijelo se sprema na borbu i bježanje. Što znači da ako nas napada pas sa početka ove priče mi ili bježimo da se zaštitimo ili se borimo sa psom da bismo se zaštitili.
Ono što pravi veliku razliku po pitanju simptoma i njihovih uticaja na tjelo, jeste to što kada osjećamo strah, i sve pomenute simptome koje smo spominjali, kada naše tijelo dobije energiju koja nam je potrebna da se borimo ili bježimo, i kada se uključi sistem bori se ili bježi, mi aktiviramo naše tijelo, zaista se ili borimo ili bježimo i troši se ta energija iz našeg tijela, kada se izborimo ili pobjegnemo mi osjećamo umirenje jer smo na sigurnom, ali i opuštenost i izmorenost jer smo potrošili energiju iz tijela.
Kod tjeskobe ne postoji taj trenutak da mi trošimo energiju koju je proizveo naš mozak, nego sjedimo na sigurnom i razmišljamo o situacijama koje su za nas uznemirujuće i naboj u našem tijelu raste, ne troši se, ostaje tu. Samo nakupljanje te energije u našem tijelu dugoročno može da dovede do određenih fizičkih problema kao što su hronični umor, glavobolja, problemi sa spavanjem, oslabljen imunitet, problemi sa apetitom…
Kako možemo sebi pomoći?
Postoje mnoge tehnike koje su usmjerene na to da bolje upravljamo osjećanjem tjeskobe, a neke od njih su duboko disanje, fizička aktivnost, progresivna mišićna relaksacija, razgovor sa bliskim osobama i slično.
Ukoliko ipak primijetite da vam pomenute tehnike ne pomažu i da ne možete sami da se izborite sa osjećajem tjeskobe, možete nam se javiti i zakazati svoj termin za konsultacije.
Pogledaj: Anksioznost
https://www.youtube.com/watch?v=8OHgzklPPxg