Panični napadi i dalje su velika misterija za ljude koji se suočavaju sa ovim problemom. Umireš, a živ si… i kao da nema pomoći…
Veliki broj ljudi pati od paničnih napada i svi su jedinstvenog stava da je to nešto užasno i nepodnošljivo.
A šta su u stvari panični napadi?
To je doživljaj intenzivne uznemirenosti i stalno prisutnog lebdećeg straha od nadolazeće katastrofe ili nečeg izuzetno strašnog i nepoželjnog za nas. Kao posljedica toga javljaju se i tjelesni simptomi u vidu jakog lupanja srca, vrtoglavica, stezanja u prsima, gušenja, trnjenja ruku ili nogu, preznojavanja, osjećaja omamljenosti, te mučnine, što osobu dodatno uznemiri i predstavlja dokaz da nešto nije u redu.
Veoma je veliki spektar predviđanja katastrofičnih ishoda kod osoba koje pate od napada panike… od toga da će izgubiti svijest, da će ih „strefiti“ infarkt, moždani udar, do toga da će totalno poludjeti i izgubiti kontrolu. Odlaskom kod ljekara osoba dobije potvrdu da je zdrava, ali problem i dalje postoji.
Napadi panike mogu da se javljaju u određenim situacijama, koje onda osoba počinje mahom da izbjegava (javna mjesta, veliki tržni centri sa puno ljudi, kafići), a mogu da se javljaju i spontano – ničim izazvani.
Živjeti u stalnom strahu da će se nešto loše desiti nije nimalo lako i kvalitet života osobe koja pati od paničnih napada biva značajno narušen. Svakodnevno funkcionisanje, obavljanje radnih zadataka, te običnih kućnih poslova postaje otežano i traži ulaganje velikog napora koji ranije nije bio neophodan. Narušavaju se i porodični odnosi, prijateljske relacije, jer osoba vapi za pomoći i rješenjem svojih problema, a ima utisak da joj niko ne može pomoći. Ukoliko se na vrijeme ne krene raditi na suočavanju i prevazilaženju, panični napadi mogu dovesti do sveopšteg nezadovoljstva, sniženog raspoloženja, pa čak i depresivnih raspoloženja i stanja osobe.
Kako u stvari dolazi do paničnih napada?
Panični napadi javljaju se kao posljedica našeg misaonog toka i percipiranja, odnosno procjenjivanja određenih situacija kao opasnih. Osoba vjeruje da se nalazi u opasnosti, što rezultira pojačavanjem uznemirenosti i anksioznosti, koja dalje intenzivira tjelesne senzacije, a potom i katastrofične misli i predviđanja. Na ovaj način nivo anksioznosti raste i ponovo sve ide u krug… tjelesne senzacije, katastrofične misli, anksioznost… što na kraju dovodi do napada panike.
I šta onda uraditi?
Veoma je važno prepoznati i razlikovati simptome paničnih napada od stvarnih organskih poteškoća, te na vrijeme krenuti sa radom na njihovom rješavanju. Odlazak stručnim licima na psihoterapijski tretman daje izuzetne rezultate već nakon nekoliko susreta. U psihoterapijskom radu kognitivno bihejvioralne terapije fokus je usmjeren na:
– edukaciju o tome šta zaista jesu panični napadi i kako dolazi do njih. Osobama koje pate od paničnih napada jako je važno da znaju šta se to dešava s njima, kako je došlo do paničnog napada i šta on zaista jeste;
– učenje tehnika disanja koje dovode do smirivanja i kontrole tjelesnih senzacija. Na ovaj način osoba stiče saznanja da baš ona upravlja sopstvenim tijelom, a to je ono što je veoma važno;
– identifikovanje odmažućih uvjerenja koja uvode u stanje anksioznosti i rad na promjeni ovih oblika kognitivnih distorzija. Kada osoba nauči i shvati da problem leži u njenim pogrešnim interpretacijama situacije kao opasne u datom trenutku, tada smo onemogućili da se panični napadi nastave dešavati ponovo.
I kako vrijeme odmiče u terapijskom tretmanu, tako dobijamo osobu sa većim samopouzdanjem, osobu koja se vraća obavljanju svojih uobičajenih aktivnosti pred kojima se ranije povlačila, osobu koja je spremna na izazove, te koja ima uvid u svoje misli, emocije i kontrolu nad sopstvenim tijelom.
Pročitajte još:
