Problemi u ishrani najčešće podrazumijevaju prejedanje koje se dešava u čestim epizodama, sa kojima se često javlja i povraćanje, korištenje laksativa, stroge dijete, pretjerano vježbanje i gotovo uvijek osjećaj krivice i srama.
Žašto dolazi do prejedanja?
Veoma često se dešava da osoba ne zna na adekvatan način da se nosi s neprijatnim ili bilo kojim intenzivnim emocijama, te umjesto da nauči da se nosi sa situacijama povodom kojih osjeća neprijatne emocije, osoba pokušava da ih izbjegne tako što se prejeda. Unositi hranu, posebno ukusnu hranu, koja je veoma često nezdrava, nešto je što nam pričinjava zadovoljstvo, osjećamo se lijepo sa svim tim ukusima, umireno, sigurno, te na taj način i izbjegavamo neprijatne emocije.
Koje su posljedice prejedanja i povraćanja?
Prejedanje i povraćanje nakon prejedanja, kao i korištenje laksativa, strogih dijeta i pretjeranog vježbanja može da dovede do različitih zdravstvenih problema. Najčešći problemi koji se javljaju zbog navedenog ponašanja su problemi srca, kostiju, zuba, digestivnog trakta. Stroge dijete i izgladnjivanje koje vodi do pretjeranog smanjenja kilaže može da izazove kardiovaskularne probleme, probleme s menstrualnim ciklusom i osteoporoze. Prejedanje, s druge strane, koje često vodi u probleme s prekomjernom tjelesnom težinom, može da dovede do dijabetesa, visokog pritiska i holesterola.
Šta možemo uraditi?
Prije svega možemo da postanemo svjesni svoje žudnje za hranom. Kada počnemo da obraćamo pažnju na nju, da je prepoznajemo, možemo i da joj damo ime, npr. “nepozvani gost”. Kada postanemo svjesni “nepozvanog gosta” onda obratimo pažnju na to kada i gdje najčešće dolazi, da li je to kada gledamo TV, kada je teško na poslu, kada smo sa određenim ljudima ili sami…
Ono što je važno da razumijemo jeste da žudnja nije konstantna, vječna; žudnja se pojavi, traje određeno vrijeme i nestane. Kada se osvijestimo da je žudnja prisutna možemo da procjenjujemo na skali od 0 do 10 koliko je u kojem trenutku žudnja intenzivna. Pored toga, možemo da zaokupiramo svoj mozak tako što ćemo da oduzimamo, krenemo od 100, pa minus 7, minus 7… ili jednostavno možemo da žudnju zamislimo kao jedan oblak i da posmatramo kako taj oblak/žudnja prelazi preko neba. Takođe, žudnja nije ni užasna, iako nam to ponekad može tako izgledati, ali zaista jeste veoma neugodna i neprijatna.
Kada osjećamo žudnju veoma često se jave i odmažuće misli, koje samo vode u odobravanje prejedanja. Npr. “Danas je bio veoma stresan dan, zaslužujem slatkiš”, “Ako samo malo pojedem…”, “Ne mogu da se zaustavim”… Važno je da prepoznamo ove misli i da ih preispitamo, da li su zaista tačne. Ono što se zapravo dešava jeste da kada osjećamo vrlo intenzivnu žudnju za hranom ne uspijevamo da identifikujemo dovoljno dobar razlog da se odupremo, odnosno da ne zadovoljimo žudnju.
Međutim, ukoliko bi nam neko ponudio 1.000 KM za svakih pet minuta koje uspijemo provesti i preživjeti, a da ne zadovoljimo žudnju za hranom, da li bi tada bilo moguće zaustaviti se, čekati da žudnja prođe, ne pojesti nimalo? Žudnju ne možemo da kontrolišemo, ali ono kako se mi ponašamo kada osjećamo žudnju je definitivno pod našom kontrolom.
Boriti se s problemima u ishrani nije jednostavno, veoma je teško, zahtjevno i traje određeno vrijeme. Ponekad nismo u stanju da se sami izborimo sa žudnjom za hranom, niti da naučimo kako da se nosimo s neprijatnim emocijama kojima smo skoro svakodnevno izloženi, te je onda najbolje rješenje potražiti podršku i pomoć. Kroz REBT terapiju učimo da identifikujemo neprijatne emocije, odmažuće misli i kako da ih redefinišemo i prihvatimo. Sama podrška i razumijevanje koje klijent dobija od psihoterapeuta je često veoma ljekovito, a odnos koji je ispunjen sigurnošću i povjerenjem olakšava proces promjene i napredovanja.
