Adolescencija predstavlja specifičnu fazu u razvoju svakog čovjeka, koja je praćena izrazito burnim psihičkim, emocionalnim i moralnim krizama, previranjima i reakcijama. Ona u stvari predstavlja prelazak iz djetinjstva u odraslo doba, period polnog, mentalnog i socijalnog sazrijevanja i njen razvoj počinje negdje oko 11 godine, a završava u ranim dvadesetim. Ove granice nisu baš jasno definisane. Adolescencija se često naziva i periodom bura i oluja upravo zbog svojih turbulentih promjena do kojih dolazi, prije svega biološke, kognitivne, socijalne. Ove promjene izazivaju priličnu zbrku u glavama adolescenata, ali i u samoj njihovoj okolini, prvenstveno mislimo na roditelje, pa možemo s pravom reći da je ovo izuzetno komplikovano razdoblje i za djecu i za njihove roditelje.
Zašto određene promjene izazivaju „zbrku“ kod adolescenata?
Prije svega, kada govorimo o biološkim promjenama, pojedini dijelovi tijela, a nerijetko i kompletan izgled se mijenja u potpunosti u veoma kratkom periodu. Tijelo naglo počinje da raste, ističu se polne odlike, a ekstremiteti bivaju u jednom momentu nesrazmjerni u odnosu na ostatak tijela. Zbog svega navedenog, adolescent ima potrebu za potpuno novim prihvatanjem slike o sebi jer njihovo fizičko ja uglavnom nije u skladu sa njihovim željama. U ovoj fazi, vrlo često oni i svojim fizičkim, vanjskim izgledom pokušavaju da skrenu pažnju na sebe i da jasno daju do znanja da i oni ulaze u svijet odraslih. Međutim, često njihov kognitivni razvoj ne prati promjene u fizičkom izgledu, pa odrasli očekuju da se oni zrelije ponašaju i pred njih stavljaju visoke zahtjeve što oni jednostavno nisu u mogućnosti ispuniti. Kada su socijalne promjene u pitanju, roditeljima veoma teško pada što njihovi mezimci, do sada poslušni i pokorni, sada sve više prednost daju svojim drugovima i sve više prije uvažavaju njihovo mišljenje nego mišljenej roditelja. I ukoliko ne razumijemo da je ovo normalan slijed, i faza razvoja onda dolazimo u konflikte i neslaganja. U ovom razdoblju je česta pojava i rizičnih ponašanja jer preovladava osjećaj svemoći pa se adolescenti skloni ispitivanju sopstvenih granica, ali i granica izdržljivosti svojih roditelja. Postavljanjem jasnih granica, olakšavamo i samim adolescentima, ali i roditeljima prolazak kroz ovu fazu.
Kako obezbijediti adekvatan razvoj u adolecenciji?
Znamo da je porodica stub i temelj zdravog odrastanja i razvoja, pa slobodno možemo reći da su zdravi porodični odnosi bitan preduslov za lakši prolazak kroz ovaj buran period mlade osobe. Naravno tu je i roditeljska ljubav u neograničenim količinama koju treba pokazati, dokazati i ispoljavati. Svako živo biće voli kada ga drugi ljudi pohvale, tako je i sa našim adolescentima. Zašto im ne pokazati da ste ponosni na njih i zašto ne prepoznati njihov trud i zalaganje? Jako je važno i da imamo jasno definisana pravila ponašanja, jer na taj način ne zbunjujemo ni njih ni sebe odlukama koje slijede. Vjerovali ili ne, adolescenti vole da znaju jasne granice.
Na koje sve poteškoće tokom adolescncije možemo naići?
U ovom periodu roditelji se često susreću sa određenim krizama koje njihovi adolescenti ispoljavaju u vidu potištenosti, tjeskobe, zapostavljanja svojih obaveza, dramatičnih reakcija i slično. Nerijetko su prisutni i određeni strahovi koji rezultiraju naglim i čestim promjenama raspoloženja, ponekad pojavom nesanice ili problemima sa ishranom.
U ovom segmentu možemo govoriti i o agresivnom ponašanju koje često adolescenti ispoljavaju, a da ni sami ne zanju zašto to čine. Ponekad im takav način ponašanja služi kao sredstvo da dođu do nekih stvari za koje se bore. Također, laganje, ponašanje koje je često prisutno u ovom periodu. Zašto najčešće lažu? Jer žele da ispune očekivanja roditelja, jer imaju strah od kazne, jer žele da ostvare pripadnost i prihvatanje u krugovima u kojima se kreću, jer žele da pokažu koliko su odrasli, stameni i samopouzdani. Šta još? Bježanje sa nastave, loš školski uspjeh, inat, prkos, bježanje od kuće…Sve ovo može da se desi u adolecenciji..
Kako sa adolescentima?
Prije svega prihvatite ih kao odrasle osobe sa kojim možete razgovarati o svemu. Ono od čega njih „najviše bole uši“ jeste konstantno davanje savjeta. Umjesto toga razgovarajte, razmijenite mišljenja, stavove, dileme … Uključite ih u donošenja nekih porodičnih odluka, naučite ih da budu aktivan član porodice, a to znači preuzeti i određene obaveze na sebe i učiti ih odgovornosti. Jasno im dati do znanja da svako neprimjereno ponašanje, ima svoje psoljedice i da budu spremni da ih preuzmu. Kazne sankcionišu neželjena ponašanja, ali nagrada učvrćuje ona poželjna. I naravno mnogo strpljena je potrebno za sve ovo. Ali ako i ponekad odreagujete burno, i niste sretni zbog svojih reakcija, nemojte se ustručavati reći to svom adolescentu. Izvinite mu se jer tako ćete prije steći autoritet nego da galamu i viku koristite za to. I ono što smo već negdje u ovom tekstu i rekli, ljubavi, ljubavi u neograničenim količinama.
Pogledaj: Da li sa djecom razgovarati o smrti?
