Tuga zvana ljutnja
Klijentica je ljuta na svoje roditelje jer vjeruje da ju ne vole dovoljno. Sve dok osjeća ljutnju, ona izbjegava veliku tugu i potrebu za tugovanjem koja se nalazila ispod ljutnje. Ljutnja joj daje osjećaj moći, a tuga i tugovanje ju čine veoma osjetljivom…
Veoma često klijenti koji su depresivni dođu sa određenom ljutnjom na terapiju. Iako može izgledati kao da je ljutnja upravo ono na čemu bi bilo dobro da radimo, ta ljutnja u depresivnosti je često maska za ono što se nalazi ispod. A ispod se nalazi tuga.
S obzirom na to da nam je veoma bolno da tugujemo i da budemo ranjivi, ono što često radimo jeste da zamaskiramo tu tugu ljutnjom, jer ljutnja je moć, ljutnja je snaga.
Da li prvo zacijeliti ljutnju ili tugu?
Ljutnju često koristimo da izbjegnemo da priznamo da smo povrijeđeni, ali ono što zapravo treba zacjeljenje jesu upravo povrijeđenost, sram i često tuga, a ne ljutnja koju osjećamo. Kada smo ljuti često ćemo čuti da treba da se zauzmemo za sebe, da izrazimo svoju ljutnju prema ljudima koji su nas povrijedili i iako ovo može biti pomažuće, nije baš uvijek tako. Duboko ispod ljutnje i dalje postoji naša želja da budemo voljeni i priznati. Klijentica je radila mnogo na zauzimanju za sebe i izražavanju svoje ljutnje prema roditeljima koji su bili nasilni prema njoj, ali je i dalje osjećala depresivnost i nepovjerenje, kao da nešto nije uradila, da nešto fali. Ono što može biti od pomoći, i što je zapravo mnogo značajnije u ovom slučaju od zauzimanja za sebe i izražavanja ljutnje, jeste da klijentica dopusti sebi da tuguje za izgubljenim djetinjstvom ili da dozvoli sebi da tuguje i prihvati osjećaj ranjivosti dok tuguje.
Zašto je to tako?
U nama uvijek postoje dva roditelja. Postoje osjećanja i sjećanja na roditelje kakve smo imali, ali pored toga postoje i želje, fantazije i nadanja o roditeljima kakve bismo željeli – one koji nas vole, njeguju, štite. Imajući to na umu postoje i dva pravca ka zacjeljenju. Jedan jeste rad na ljutnji i izražavanje ljutnje prema roditeljima kakve smo imali, ali je veoma značajan i rad na tugovanju i puštanju ideje o roditeljima kakve smo željeli da imamo. Ono što nam može pomoći na tom putu tugovanja, puštanja i iscjeljenja jeste da radimo na izgradnji saosjećanja prema sebi.
Ponekad je teško da sami prolazimo kroz tugovanje i osjećaj ranjivosti koji se javlja tokom tugovanja, ukoliko želite podršku u tom procesu i rad na iscjeljenju, pišite nam na: psiholoskosavjetovanjealba@gmail.com
Pogledaj: Šta je bezuslovno prihvatanje sebe?
