U toku jednog dana donesemo veliki broj odluka. Većini ne pridajemo pažnju i značaj jer nemaju veliku važnost za nas (npr. da li ću obuti ove ili one cipele, da li ću ići dužim ili kraćim putem, da li ću jesti ovo ili ono…)
Medjutim, ako ste se ikada zatekli kako danima razmišljate izmedju dvije ili više različitih odluka, uporno ih stavljate na zamišljenu vagu u svojim glavama i iznova i iznova ne znate koja je prevagnula sigurno ste se našli u stanju neodlučnosti oko donošenja odluke. Uporno bavljenje donošenjem najbolje moguće odluke, posebno kada smo suočeni sa izborom izmedju privlačnih i povoljnih odluka, može biti veoma iscrpljujuće i stresno. Čak i kada imaginarna vaga prevagne na jednu stranu brzo iskoči “ŠTA AKO…” i opet smo na početku. U tom procesu uporno zahtjevamo od sebe nešto što često nije logično i realno.
Zašto nam se to dešava?
Često pred sebe postavimo zahtjev da moramo donijeti najbolju moguću odluku i načiniti najbolji mogući izbor, a često u realnosti ne znamo da li je to tako i koja je to odluka dok iskustveno ne doživimo. Negativne automatske misli se roje po principu automatizma i povodom toga često možemo osjećati neprijatne emocije kao npr. pojačanu anksioznost ili uznemirenost. Da bismo izbjegli doživljavanje neprijatnih emocija najbolje što znamo jeste izbjegavati donošenje odluke. Izbjegavanjem prividno dobijamo doživljaj oslobodjenja ili olakšanja, a dugoročno pojačavamo anksioznost i ne radimo ono što je važno- donosimo odluku.
Takvo stanje često može biti preplavljujuće i parališuće i možemo imati utisak kao da tapkamo u mjestu.
Razmislite o tome da je i odluka da ne donosimo odluku već sama po sebi odluka.
Zašto izbjegavamo odluke koje donose promjene?
Većina ljudi ne voli promjene. Promjena nas često “gura” iz naše zone komfora, a strah od promjene nas istovremeno može sputavati da rastemo, razvijamo se i živimo život koji je za nas vrijedan življenja.
Naš mozak po prirodi ne voli neizvijesnost, a promjena je ništa drugo nego to. Nikada ne znamo šta će i kako će biti. Nikada sa sigurnošću ne znamo da li je odluka koju odnosimo ispravna, bez obzira koliko od sebe zahtjevali da to moramo znati. Prirodno je da osjećamo anksioznost kada se u našem životu dešavaju promjene, ali nas često strah od promjene sputava da načinimo značajne korake koji vode iz naše zone komfora ka životu koji je za nas bogatiji, ispunjeniji i smisleniji. Tada često ostajemo nepomični i sputani u životnim okolnostima koje nisu dobre po nas i koje nas ne ispunjavaju.
Razmislite koliko se često kroz život pitate: “Šta ako ne uspijem?”, a koliko često obrnuto: “Šta ako uspijem?”
Kada donosimo odluku često smo suočeni sa strahom od promjene u kojem se krije i strah od neuspjeha koji u potpunosti zamagle bilo kakvu mogućnost uspjeha, a često dovode do nezadovoljstva trenutnim životom bez poduzimanja akcije koja vodi u željenu promjenu. Začaran krug.
Razmislite o sljedećem:
Da li je stvarno odustajanje od bilo kakve promjene sigurnije od potencijalnig doživljavanja neuspjeha?
Zar se skrivanjem i bježanjem od neuspjeha već unaprijed nismo osudili na isti?
Jedno je sigurno, život je sastavljen od niza odluka i promjena bile one za nas povoljne ili nepovoljne. To nikako ne znači da smo bespomoćni i prepušteni toku života. Ako to odlučimo mi sami možemo biti promjena.
Govori li vam vaš um da biste morali donijeti najbolju moguću odluku?
Da ne smijete donijeti pogrešnu odluku?
Da bi doživljvanje neuspjeha bilo užasno i nepodnošljivo?
Ukoliko ste prepoznali neka od potencijalnih odmažućih uvjerenja bilo bi značajno i korisno detaljnije se njima baviti u cilju bržeg i lakšeg donošenja odluka.
Pogledaj još:
