Šta je samopouzdanje?
S obzirom da nam je kao ljudskim bićima data sposobnost da vršimo procjenu sopstvene vrijednosti, o samopouzdanju govorimo kao o načinu na koji mislimo o sebi i u skladu sa tim dodjeljujemo sebi odredjenu vrijednost. Samopouzdanje je dakle subjektivna procjena vlastite vijednosti koja u sebe uključuje stepen vjerovanja u sebe i svoje sposobnosti. To što imamo sposobnost takvog načina promišljanja ne znači da su naše procjene sebe uvijek realne i da uvijek doprinose tome da vjerujemo u sebe. Ponekad se dešava da se potcijenimo ili precijenimo, ali u odnosu na šta?
Ono što je važno razmotriti za početak jeste to kako biste odgovorili na sljedeća pitanja:
- Ko sam ja?
- Šta mislim o sebi?
- Kako reagujem kada naidjem na poteškoće i izazove u životu?
- Koliko često se poredim sa drugima i po kojim kriterijumima?
- Kako reagujem na kompliment?
- Da li je kontrola nad mojim životom u mojim rukama?
Da li se trebamo porediti sa drugima?
Problem nastaje kada vrednujemo sebe u odnosu na druge i na temelju toga gradimo vlastito samopuzdanje. Bez obzira da li vršimo poredjenje sa onima za koje procjenjujemo da su “iznad” ili sa onima “ispod” nas. Ukoliko potvrdu vlastitog samopuzdanja tražimo u onima koji su bolji od nas na dobrom smo putu da se osjećamo manje vrijedno ili nedovoljno dobro jer će uvijek postojati neko ko je u nečemu bolji od nas. Ukoliko se odlučimo da samopouzdanje gradimo poredeći se sa onima za koje procjenjujemo da su u nečemu lošiji i gradimo sliku lažne superiornosti uvijek se pojavi neko ko je u nečemu bolji i opet se vraćamo doživljaju da smo nedovoljno dobri jer je takav vid samopuzdanja i dalje u rukama drugih.
Kako bismo preuzeli vlastito samopuzdanje u svoje ruke najvažnije je prekinuti poredjenje sa drugima, a umjesto toga posvetiti se poredjenju sa sobom samima.
Pokušajte dati odgovor i na sljedeća pitanja:
- Ko sam ja danas u odnosu na ja juče?
- Šta mogu naučiti iz svojih prethodnih ponašanja?
- Mogu li uraditi stvari koje su za mene važne čak i ako osjećam neprijatne emocije?
- Mogu li napraviti prvi korak ka željenoj aktivnosti čak i kada znam da ću možda doživjeti neprijatne emocije?
Samopouzdanje bismo mogli okarakterisati i kao zamišljeni konstrukt. Često se prema tome odnosimo kao prema nečemu mističnom, kao da će samo doći pa ga čekamo, da će nam ga drugi dati pa čekamo…
Suština je da ne čekamo ništa, nego da se pokrenemo na akciju i djelovanje i pratimo šta će se dešavati.
Pravac kretanja ćemo sa sigurnošću znati ako sebi iskreno odgovorimo na sljedeće pitanje:
Šta bih radio da imam više samopouzdanja?
Pogledaj:
