Možemo li stalno biti srećni?
Klijenti često dolaze na terapiju sa idejom da bi većinu vremena trebali doživljavati emociju sreće i biti istinski srećni, a obzirom da ne doživljavaju onda zaključuju da sa njima nešto ozbiljno nije u redu. Često navode kako percipiraju da su svi drugi dosta srećniji od njih i da sigurno nemaju probleme sa kojima se oni suočavaju.
U toku jedne terapijske seanse klijentica, koja je došla sa sličnom idejom o sreći, iznese zanimljiv uvid na naš dosadašnji rad prostom rečenicom: “Život je EKG.”
Kako prosto, a tako moćno i istinito.
Promišljale smo zajedno o sljedećem:
- Šta bi značilo da je život ravna linija?
- Da se konstantno osjećam isto, jednolično, monotono?
- Da se uvijek dešavaju iste stvari, unaprijed isplanirane i predviđene bile one dobre ili loše, prijatne ili neprijatne.
- Čak i kada se ne dešavaju iste stvari da ja reagujem isto.
- Da sam konstantno tužna ili konstantno srećna?
- Sve što započnem da uspije od prve? Koliko bi mi onda zadovoljstva svaki novi uspjeh donio?
- Da ne uspije nikada? Kako ću znati kada sam stigla do nikada ako ne pokušam još jednom?
Bez obzira na životne okolnosti da se konstantno osjećam isto, reagujem isto, mislim isto, ponašam se isto… da li biste to odabrali?
Usaglasile smo se da to ne bi bio naš odabir.
Zašto želimo stalno biti srećni?
Nema ništa loše u emociji sreće, kao što nema ni u bilo kojoj drugoj emociji. Neke su nam prijatne, neke nisu, nismo za to odgovorni niti smo birali da budemo stvoreni da osjećamo na taj način.
Postavlja se pitanje kada smo od svih emocija sreću jedinu postavili na tron društvene prihvatljivosti i dali joj zadatak da nam služi kao vrijednosni sistem.
Ako si srećan, veseo, nasmijan ti vrijediš. Ako nisi, ne vrijediš.
Iz želje da pokažemo drugima vlastitu sreću (vrijednost) često glumimo, kako u realnosti tako i virtualno. Skloni smo tome da postavljamo nasmijana i vedra lica na društvene mreže bez obzira što se često ne osjećamo tako kako prikazujemo.
Šta je toksična pozitivnost?
Društvene mreže su više nego ikada prije preplavljene fotografijama srećnih lica uz poruke iz kojih isijava toksična pozitivnosti (“misli pozitivno”; “uvijek gledaj na vedriju stranu”; “neuspjeh nije opcija”; “kako zračiš tako privlačiš”; “sreća je tvoj izbor”; “samo pozitivne vibracije”; “sreća, sreća, radost”; “suze su za slabiće”….). Spisak je poprilično dug sa poprilično negativnim uticajem na mentalno zdravlje.
Lako stičemo uvjerenje da pod svaku cijenu i mi moramo biti srećni i to svima pokazati.
Pojam toksična pozitivnost (engl. toxic positivity) označava odbacivanje i zanemarivanje bilo koje vrste neugodnih stanja, odnosno pretjeranu težnju da neprestano, u svakom trenutku, osjećamo radost bez obzira na okolnosti.
Naš mozak nije napravljen da nas učini srećnima, nego da nas održi u životu.
Nemoguće je i neprirodno da stalno osjećamo emociju sreće.
Sve emocije koje doživljavamo imaju svoju svrhu i funkciju.
Neke su pomažuće neke su odmažuće i na to stavjamo poseban fokus kroz psihoterapijski rad.
Ukoliko smatraš da si pod terorom sreće i da ne znaš kako i na koji način da prepoznaš, razumiješ i prihvatiš sva svoja emocionalna stanja pomoć uvijek možeš potražiti u psihoterapiji.
Pogledaj još:
