Važno je naglasiti da alkoholizam nije sramota, alkoholizam je bolest zavisnosti.
Živimo u društvu u kojem je konzumiranje alkohola prihvatljivo i u kojem je „ popiti čašu više“ postao običaj kada se ima neki poseban povod. Možemo reći da za taj poseban povod uvijek imamo i argument i gotovo da nema slavlja, ručkova, druženja, veselja, sastanaka bez alkohola. Osim toga, otišlo se i korak dalje, te je alkohol dobio i ljekovito svojstvo pa onda tim povodom znamo posegnuti za njim, jer bolje se svari hrana koju smo pojeli, popravljamo krvnu sliku, ali i samu cirkulaciju i još mnoge druge zdravstvene tegobe.
Da li je to baš tako?
Pretjerano i često konzumiranje alkohola vodi u zavisnost od istog. Obično se misli da su osobe koje imaju problem sa alkoholom ljudi koji piju puno. Međutim, nije količina nešto što određuje osobu koja ima problem sa alkoholom nego sam gubitak kontrole.
Alkoholizam spada u bolesti zavisnosti koje karakteriše ponovljeno i dugotrajno konzumiranje alkohola koje ima za posljedicu zdravstvene i psihosocijalne probleme kod osobe. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da se starosna granica osoba koje upadaju u zamku alkoholizma sve više pomijera ka mlađoj populaciji . Mladi ljudi uglavnom počinju da piju sa ciljem da se napiju jer im to donosi privremen osjećaj raspoloženja, euforije i opuštenosti, osjećaj povećane bliskosti sa drugima i podstiče opštu druželjubivost. Povećanjem unesenih promila mijenja se i slika o sebi i stvara osjećaj moći. Naravno da kada se osoba vrati u realnost ima potrebu ponovo da posegne za alkoholom i da se vrati u taj lažni i uljepšani svijet.
Koji su simptomi alkoholizma?
- Kod osobe postoji jaka i nekontrolisana žudnja za konzumiranjem alkohola;
- Nemogućnost kontrolisanja konzumiranja, ali i količine alkohola;
- Povećava se tolerancija na alkohol, a to znači da osoba vremenom mora da unosi veće količine alkohola kako bi postigla isto ono dejstvo koje je proizvodila manja količina popijenog alkohola;
- Pojava apstinencijske krize ukoliko osoba ne unese alkohol (tremor, drhtanje, znojenje, tjeskoba..)
- Zapostavljanje svojih obaveza i stavljanje u drugi plan društveni život, posao, porodice…;
- Osoba ne može da prestane piti iako zna koliko je alkohol štetan po njeno zdravlje
Koje posljedice alkoholizam ostavlja?
Posljedice koje alkoholizam ostavlja na čovjeka su višestruke. Prije svega tu je čovjekovo fizičko zdravlje. Koliko alkohol šteti zdravlju čovjeka, govori i činjenica da se neke posljedice ne mogu nikada ni sanirati, čak i nakon prestanka konzumiranja alkohola. Prvenstveno stradaju jetra, želudac, bubrezi, srce, crijeva. Posljedice alkohola vidljive su i na psihičkom planu usljed čega dolazi do promjene raspoloženja, pojave depresivnih stanja i psihotičnih epizoda. Dolazi i do alkoholne amnezije ili tzv prekida filma, gdje osoba gubi sjećanje na stvari koje su se desile. Osim toga, posljedice alkoholizma javljaju se i na socijalnom planu. Porodični odnosi bivaju jako narušeni ili pak skroz razoreni, društveni život zapostavljen, a profesionalnu ulogu osoba ne može više da obavlja. Vrlo često osobe zavisne od alkohola bivaju odbačene i izopštene iz društva, izložene osudi i kritikama.
Da li se alkoholizam liječi?
Liječenje alkoholizma je kompleksno i zahtijeva intenzivan rad. Osim medikamentne terapije, liječenje alkoholizma uključuje i psihoterapijski rad. Da bi se postigao napredak, značajnu ulogu i podršku treba da pruži porodica i bliski ljudi.
Sve bolesti zavisnosti, pa tako i alkoholizam, proistekle su iz uvjerenja osobe da ne može da izdrži neku situaciju i da je nužno da posegne za alkoholom (ili bilo kojom supstancom) da bi podnio tu sitauciju, te da je to jedini način da bi se bolje osjećao. Zato je važno u toku psihoterapijskog procesa otkriti na koji način osoba sebe uvodi u stanje neizdrživosti i koja samoodmažuća uvjerenja stoje u pozadini svega. Osim rada na odmažućim uvjerenjima tu je i rad na povećanju tolerancije na frustracije, koji uključuje izradu plana i strategije za odvikavanje i apstinencije od alkohola. U ovom dijelu jako je važno da osoba stekne uvid da ona kontroliše svoje postupke i da je u stanju da se odupre svojim zavisničkim žudnjama. U procesu promjene obrazaca ponašanja, uvodi se i sistem nagrađivanja za one zadatke koji su uspješno savladani. To kod osobe pojačava samopouzdanje i dodatno je motiviše da nastavi svoju borbu sa alkoholizmom.
Rad na odvikavanju od alkohola ne ide lako i ne ide uvijek uzlaznom putanjom. Svakako da dolazi do problema, padova i poteškoća, ali se oni analiziraju i prevazilaze uz pomoć naučenih tehnika. Važno je znati da svi ti padovi, poteškoće na koje se naiđe predstavlju faze koje su sastavni dio rada na zamjeni negativnih obrazaca ponašanja i usvajanja novih svrsishodnijih strategija funkcionisanja.
Zato još jednom da ponovimo, alkoholizam nije sramota, alkoholizam je bolest zavisnosti. Osobe zavisne o alkoholu trebaju pomoć i podršku, a ne odbacivanje i osuđivanje.
Pogledaj:
