Anoreksija nervoza je poremećaj ishrane koji se javlja kada osoba odbija da jede dovoljno hrane ili nije u stanju održavati minimalno zdravu težinu za svoju visinu. Osobe s anoreksijom često imaju iskrivljenu sliku o vlastitom tijelu i vide sebe kao debele ili glomazne u određenim dijelovima tijela, te imaju intenzivan strah od debljanja. U skladu sa svojim iskrivljenim uvjerenjem, obično se upuštaju u ozbiljno ograničavanje unosa hrane. Izbjegavaju hranu i obroke koje percipiraju kao visoko kalorične, birajući samo nekoliko namirnica, te ih jedu u malim količinama.
Osobe s anoreksijom više puta dnevno provjeravaju svoju težinu i koriste različite nezdrave tehnike za kontrolu težine, kao što su intenzivno i kompulzivno vježbanje ili zloupotreba laksativa i diuretika. Ono što je česta zabluda u vezi sa anoreksijom jeste da osoba mora biti pothranjena da bi imala anoreksiju.
Istina je da bilo ko može razviti anoreksiju, bez obzira na težinu i izgled tijela.
Koji su uzroci anoreksije?
Anoreksija nervoza i drugi poremećaji ishrane često se javljaju u kulturama i sredinama u kojima se mršavost smatra izrazito poželjnom, gdje modni trendovi, prodajne kampanje i mediji prikazuju mršavost kao poželjnu ili tipičnu osobinu. Početak poremećaja ishrane može biti povezan i sa stresnim životnim događajima. Na primjer, za mlade osobe, odlazak na fakultet i odvajanje od porodice može biti takav događaj. Za starije odrasle, životne prekretnice mogu biti stresni okidači — povratak na posao nakon podizanja porodice, pronalazak novog posla, razvod, gubitak bliske osobe — te mogu izazvati simptome poremećaja ishrane.
Koji faktori mogu povećati rizik od razvoja anoreksije?
Anoreksija nervoza nije isključivo vezana za hranu. Ključni faktori rizika za razvoj anoreksije mogu uključivati nisko samopoštovanje, loše odnose s roditeljima, fizičko, verbalno ili emocionalno zlostavljanje, traumu, zloupotrebu supstanci, perfekcionističku ili opsesivnu ličnost, ali i genetiku. Takođe, neka istraživanja ukazuju na to da su osobe koje provode mnogo vremena na društvenim mrežama sklonije razvoju poremećaja ishrane, poput anoreksije nervoze. Ova povezanost je posebno visoka kod adolescenata.
Šta kada je došlo do razvoja anoreksije?
Ako se ne liječi, anoreksija može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema kao što su osteoporoza, srčani problemi, neplodnost, depresija, poteškoće u odnosima, suicidalne misli i namjere, te zdravstvene komplikacije koje mogu dovesti do smrti. Zbog svoje složenosti, poremećaji ishrane zahtijevaju sveobuhvatan plan liječenja koji uključuje medicinsko praćenje, psihosocijalne intervencije, savjetovanje o ishrani i, kada je potrebno, upotrebu lijekova.
Što se poremećaj ranije prepozna i dijagnostifikuje, to su veće šanse za liječenje i uspješan ishod.
Liječenje anoreksije uključuje tri glavna cilja:
• Vraćanje izgubljene težine
• Tretman psiholoških poteškoća povezanih s iskrivljenom slikom o tijelu
• Postizanje dugotrajne remisije ili potpuni oporavak
Psihoterapija je obično neophodna za otkrivanje faktora koji stoje iza strahova vezanih za jelo i debljanje, kao i za pomoć osobama da se suoče s pitanjima vezanim za sliku o tijelu, samopoštovanje, kontrolu i perfekcionizam.
Kognitivno-bihevioralna terapija se smatra učinkovitom za poremećaje ishrane, jer je direktivna i fokusirana na sadašnji trenutak, te pomaže osobama da uoče vezu između svojih misli, uvjerenja i ponašanja. KBT takođe podrazumijeva izgradnju tolerancije na nelagodu i stres u vezi s hranom, što je uobičajen problem kod osoba s anoreksijom. Ukoliko se borite sa anoreksijom ili nekim drugim poremećajem ishrane, tu smo da zajedno nastavimo tu borbu.
Pogledaj: Šta je bulimija nervosa i kako ju možemo prepoznati?; Šta kada hrana postane opsesija?
