„Ja sam često ljubomorna i jasno to pokazujem, uviđam da je kod mene prisutna ljubomora, a kod njega nije. To je siguran znak da on mene voli manje, ako me uopšte i voli. Njemu recimo nije problem kada ja izlazim naveče sa drugaricama, bar ja ne vidim neku ljubomoru kod njega, dok sam ja jako ljubomorna kada on ide bilo gdje bez mene. Što više vrijeme prolazi sve sam više sigurna da ja volim više. Ponekad se pitam ima li ovaj odnos uopšte smisla kada nije u tom smislu ravnopravan“
Klijenti često dolaze sa uvjerenjem da je ljubomora dokaz ljubavi i da je to poželjno osjećanje u partnerskom odnosu. Ne postoji jasniji i sugurniji znak da su voljeni i dokaz da je ljubav prisutna.
Međutim, da li je to zaista tako?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje važno je da vidimo šta je to ljubomora.
Ljubomora je složeno osjećanje koje se primarno sastoji iz straha od gubitka voljene osobe na način da ona svoju ljubav usmjeri prema nekome trećem. U tom strahu su satkane različite globalne procjene sebe, da će doći neko bolji, ljepši, zanimljiviji, pametniji, a onda je poprilično čest zaključak da ja ne vrijedim dovoljno ako već postoji neko ko je bolji od mene po različitim kriterijumima i da će me kao takvog “nesavršenog” partner sigurno ostaviti čim se pojavi taj neko bolji. Pored emocije straha može biti prisutno još različitih osjećanja poput ljutnje, tuge, srama, mržnje..
Ljubomora često ima veze i sa niskim samopoštovanjem i samopouzdanjem, sumnjamo u svoju vrijednost, svoje sposobnosti, sumnjamo u svoju „voljivost“ nas kao takvih, prvenstveno nemamo dovoljno ljubavi za sebe, pa nam je onda teško da povjerujemo da nas neka druga osoba može „takve“ voljeti. Uvjereni smo da nam ljubomora tada dosta pomaže jer nam olakšava prepoznavanje ljubavi i njena je definitivna potvrda, a baš nam to treba.
Iz ovoga već sada možemo vidjeti da ljubomora nije znak ljubavi nego znak prisutnosti straha od gubitka ljubavi.
Ukoliko čvrsto vjerujemo da je ljubomora dokaz ljubavi možemo imati sklonost u odabiru partnera koji su ljubomorni, često pretjerano i neopravdano jer nama je to siguran znak da smo voljeni. Prisutnost „bolesne ljubomore“ u partnerskim odnosima često dovodi do pojave različitih neprijatnih emocija, ali i ponašanja kao što su ograničavanje sloboda, uhođenje, pa čak i nasilje. Bez obzira što osoba može biti svjesna navedene problematike može se desiti da i dalje ostaje u takvom odnosu jer joj ljubomora imponuje obzirom da je to dokaz da ju neko voli iskreno i jako i onda sve to ima veći i dublji smisao, ali i vrijednost.
„Znao sam da to njeno ponašanje nije normalno. Imala je dosta ljubomornih ispada, a ja sam to uvijek na neki način tolerisao i opravdavao. Jednom sam se probudio usred noći i vidio kako mi čita poruke na telefonu jer je imala moju šifru, kao i ja što imam njenu. Ja to nikada nisam uradio. To me momentalno razbudilo, počeo sam da vičem i oteo sam joj telefon iz ruke, a ona je počela da histeriše… u jednom momentu sam mislio da ću ju udariti. Naše prepiranje tj.njena odbrana, a moj napad su trajali neko vrijeme, a onda sam u nekom trenutku cijelim tijelom osjetio i pomislio…ta žena mene stvarno voli kad je na ovo spremna u ovo gluvo doba. Nije mi lako da trpim to sve, ponekad je stvarno naporna, ali jasno mi je da bez ljubomore nema ni ljubavi.“
Klijenti često dolaze u terapijsku seansu iznoseći slične probleme, ali rijetko se odluče da krenu u pravcu neke promjene, jer u suštini promjenu ne žele. Njima takvo ponašanje partnera često imponuje i djeluje da imaju sigurnost i potvrdu da su od nekoga iskreno i suštinski voljeni.
Važno je naglasiti da je određena „mala doza ljubomore“ normalna sve dok se ne javlja prečesto i u prejakom intenzitetu kada u potpunosti boji partnerski odnos i preuzima najvažniju ulogu vodeći često u neadekvatna ponašanja. Možemo prirodno osjećati ljubomoru onda kada postoje očiti dokazi u partnerovom ponašanju koji izazivaju sumnju. Tada racionalno donosimo odluku o daljim koracima svjesni situacije i naših osjećanja. Ponekad je teško razlikovati adekvatnu, od neadekvatne i pretjerane (ono što često zovemo patološka ili bolesna ljubomora) te je tada veoma korisno i poželjno o tome razgovarati sa stučnim licem.
Pogledaj:
