Pasivna agresija je destruktivan način ophođenja koji podrazumijeva prikriveno, indirektno izražavanje sopstvenog nezadovoljstva ili sopstvenih neprijatnih osjećanja kao što su ljutnja ili bijes.
Ona može da se ispoljava u ponašanju, ali i verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji i u većini slučajeva ima za cilj izbjegavanje direktnih sukoba ili izražavanja sopstvenih emocija, te se upravo iz tih razloga koriste određeni suptilni načini kako bi se iskazalo sopstveno nezadovoljstvo.
Pasivna agresija veoma remeti međuljudske odnose, jer ne vodi otvorenoj komunikaciji, konstruktivnoj raspravi i rješavanju konflikata. Naprotiv, samo ih produbljuje.
Kako se manifestuje pasivna agresija?
Ovaj način ophođenja veoma često se susreće u svakodnevnom životu, od poslovnog okruženja, porodičnog ambijenta pa sve do nekih situacija u prolazu, na ulici, prodavnici i slično . Nerijetko su to neke „sitne pošalice“ ili tzv. neslane šale i ne bodu nam ni oči ni uho ako dolaze od ljudi koje smo sasvim slučajno sreli. Ali itekako znaju da bole ukoliko se ponavljaju i ukoliko dolaze od ljudi sa kojim provodimo dosta vremena, a ne razumijemo razloge takvom ophođenju. Tu su naravno i tračevi, crni humor, neprimjereni komentari na račun nečijeg izgleda, obrazovanja, nacionalne pripadnosti, nekih donesenih odluka, ali i sarkazam i ironija čiji ton je uglavnom u suprotnosti sa izgovorenim riječima.
Ignorisanje neke osobe i potpuno odbijanje komunikacije sa nekom osobom ili društveno izolovanje je isto jedan od oblika pasivne agresije. Namjerno odugovlačenje i prolongiranje obaveza može biti jedan od oblika ovog destruktivnog ophođenja koji na ovaj način stvara osjećaj neizvjesnosti i napetosti kod drugih osoba odnosno osjećaj nadmoći osobe koja postupa na ovakav način.
Jedna od pasivno agresivnih taktika zasigurno je i manipulacija emocijama kao i kriviti konstantno druge za neke svoje nedostatke, neuspjehe i slično. Uvijek tražiti krivca u drugima i ulaziti u ulogu žrtve. Konstantno smišljanje izgovora kako bi se opravdao nedostatak odgovornosti i realizacija obećanog i još mnogo mnogo toga.
Šta je najčešće uzrok pasivnoj agresiji?
Uzroci pasivne agresije su brojni i veoma često se radi o kombinaciji više kompleksnih faktora. Vrlo često u porodičnom miljeu učimo po modelu, pa ako u takvom okruženju direktno iskazivanje emocija i sopstvenog nezadovoljstva nije bilo poželjno i suzbijano je, logično je da ćemo se prikloniti pasivno agresivnom modelu ophođenja jer smo ga usvojili i prihvatili kao ispravan model ponašanja.
Takve osobe imaju strah da se direktno konfrotiraju i izbjegavaju otvorenu komunikaciju kako ne bi ostali bez podrške, ali i da ne bi naišli na negativne reakcije okoline. Nedovoljno razvijene vještine komunikacije mogu biti uzrokom pasivno agresivnog ponašanja što rezultira nejasnim iskazivanjem sopstvenih potreba, emocija i vodi pribjegavanju ovom destruktivnom obliku ponašanja i ophođenja. Neke specifične situacije gdje se otvorena komunikacija ne vrednuje visoko uzrokuju upotrebu ovog modela ponašanja.
Kako se nositi sa osobama koje se ponašaju pasivno agresivno?
Biti u odnosu sa osobom koja se ponaša pasivno agresivno može bit veoma izazovno jer međuljudski odnosi bivaju narušeni kao i sam kvalitet života. Zavisno od toga o kakvom odnosu je riječ da li poslovnom, prijateljskom, porodičnom, jako je bitno postaviti granice i odrediti šta je to što je prihvatljivo, a šta je ono što nije prihvatljivo u tom odnosu i komunikaciji. Važno je insistirati na otvorenoj komunikaciji kako bi se bolje razumjela osoba i njen ugao gledanja na situaciju, njene potrebe, njene emocije, ali isto tako ponudite i dajte ono što tražite od te osobe. Direktivna pitanja su jednako dobra kako bi se riješili nesporazumi i nedoumice. Nije poželjno odgovarati istom mjerom ukoliko se prema nama neko ophodi na pasivno agresivan način jer to vrlo često samo raspiruje konflikt i ne otvara puteve za potencijalna rješenja.
Ponekada ljudi i nisu svjesni svojih načina ophođenja i pasivne agresije koju ispoljavaju te im je stoga važno ukazati na to, ali i razumjeti moguće razloge i uzroke takvog ponašanja. Nisu sve situacije kao ni svi odnosi jednako važni, zato je dobro odrediti prioritete i u skladu sa njima i reagovati. Jer ako je to nešto što nam i nije bitno, zašto uopšte reagovati i pridavati tome pažnju i trošiti energiju. Međutim, ako se u svakodnevnom životu i funkcionisanju susrećemo sa ovim oblikom ophođenja pri tome jako nam je stalo do te osobe i odnosa sa njom, ali ne vidimo način kako da ga unaprijedimo i poboljšamo, možemo potražiti stručnu pomoć.
Pogledaj: Emocije nisu naš neprijatelj
