Socijalna anksioznost je u najkraćem smislu doživljaj pretjerane brige, uznemirenosti i intenzivnog straha u socijalnim situacijama. Osoba koja pati od socijalne anksioznosti se suočava sa velikom količinom stresa i uznemirenosti u interakciji sa drugim ljudima u različitim socijalnim situacijama (više o socijalnoj anksioznosti pogledajte na: Znate li šta je socijalna anksioznost?)
Prepoznavanje socijalne anksioznosti
Socijalnu anksioznost kod sebe i drugih možete prepoznati ukoliko obratite pažnju na sljedeće faktore. Važno je napomenuti da intenzitet i pojavnost socijalne anksioznosti nije kod svakoga isti te da različite osobe mogu imati različito izražene dole navedene faktore.
– Izbjegavanje socijalnih situacija
Osoba koja pati od socijalne anksioznosti može osmisliti niz različitih strategija čija je osnovna funkcija izbjegavanje nelagode koju doživljava u socijalnim interakcijama. Kod osobe je veoma izražen strah od negativne procjene od strane drugih te su različita druženja, sastanci ili javni dogadjaji nešto što će osoba nastojati izbjeći bez obzira koliko to za nju ponekad bilo važno i značajno.
– Pojačane negativne misli
Kada se osoba nalazi u situaciji da očekuje izlaganje nekoj socijalnoj situaciji ili se direktno nalazi u nekoj socijalnoj situaciji kod nje se mogu javiti različite negativne misli i briga koja je usmjerena na to šta druge osobe misle o njoj, više na nivou zaključka nego pitanja npr. “sigurno misle da sam dosadna/neinteligentna/glupa/čudna/nesposobna/nezanimljiva…” Osobi tada svi drugi izgledaju samouvjereno osim nje i često ima utisak kao da se nalazi pod mikroskopom i da se do detalja analizira svaki njen pokret te je samo pitanje trenutka kada će ju svi osuditi i uvidjeti njenu “neadekvatnost” te će uslijediti odbacivanje ili ignorisanje od strane drugih.
– Pojačani fizički simptomi anksioznosti
Kada se osvrnemo na prethodno navedeni dio koji se odnosi na misli koje se mogu javiti u socijalnim situacijama onda je potpuno očekivano, kada osoba povjeruje ovom i sličnom setu misli, da će se javiti i fizički simptomi poput ubrzanog rada srca, znojenja, drhtanja, mučnine, crvenjenja, vrtoglavice, uznemirenosti stomaka, preznojavanja ili nedostatka daha… povodom ovih i sličnih simptoma osobi zaista može biti teško da govori, da zamuckuje, prekida rečenice ili ne može uopšte da kaže ono što misli (doživljaj da je um prazan), može se nekontrolisano trzati, tresti i imati poteškoće da se uopšte fokusira na bilo koji segment tokom socijalnih interakcija, što je potpuno razumljivo i očekivano kada uzmemo u obzir izraženost ovih neprijatnih fizičkih senzacija koje su potpuno normalne i očekivane.
– Pretjerano planiranje
Da bi se na neki način pokušala zaštiti od svih ovih gore nabrojanih neprijatnosti koje doživljava u socijalnim situacijama, osoba može početi pretjerano planirati izlaganje dogadjajima u budućnosti u smislu da npr. unaprijed osmisli šta će reći, šta bi drugi mogli reći, kako će teći interakcija i razgovor, kako će stati, zauzeti stav, kakvu će facijalnu ekspresiju imati, kakve će reakcije imati, gdje će gledati, koliko i kako će biti uspostavljen kontakt očima… problem nastaje jer osoba ne može nikada isplanirati sve unaprijed i uvijek se desi nešto na šta nije “unaprijed spremna” i to onda ponovo dovodi do doživljaja frustracije, nesigurnosti i intenzivne anksioznosti. Pored toga, stalna potreba za kontrolom i planiranjem unaprijed može dodatno otežati svakodnevne interakcije i dovesti do izolacije, stresa i emocionalne iscrpljenosti.
– Izolacija
Socijalna anksioznost svakako može dovesti do izolacije i povlačenja iz društvenih interakcija kako bi se izbjegli izvori stresa i neprijatnosti. Osoba lako zaključi da nema nikakvu kontrolu čak i kada “sve isplanira” i da nema smisla ni upuštati se u socijalne interakcije te da je za nju sigurnije da se ne izlaže jer će se “desiti nešto strašno, a ona to neće moći podnijeti”.
– Nisko samopouzdanje
Sve navedeno naravno ima velikog uticaja na nisko samopouzdanje, osoba u potpunosti dovodi u pitanje vlastite sposobnosti da se nosi s društvenim situacijama te često zaključi da ona za to nije “sposobna” i da će neizbježno doživjeti neuspjeh ili odbacivanje, a to onda dodatno pojačava socijalnu anksioznosti i izolaciju, jer osoba sve više postaje uvjerena da nije dorasla društvenim situacijama i izbjegava ih kako bi izbjegla moguće neprijatnosti ili potencijalne negativne reakcije drugih. Važno je naglasiti da što je veće izbjegavanje to je manje samopouzdanje.
Postoji li rješenje?
Kada sagledamo sve navedeno djeluje da se osoba nalazi u začaranom krugu socijalne ansksioznosti iz kojeg je veoma teško izaći te da je probelmatika izuzetno složena i teška. Osobi ponekad zaista može biti izazovno, iscrpljujuće i teško da se sama nosi sa teretom socijalne anksioznosti i to je pravi trenutak da potraži adekvatnu stručnu pomoć i podršku. Važno je naglasiti koliko zapravo samo prepoznavanje znakova socijalne anksioznosti i njenog uticaja na kvalitet života i življenja može pomoći u osnaživanju osobe da potraži pomoć i podršku kako bi se poboljšao kvalitet njenog života.
U psihološkom savjetovanje Alba uspješno radimo sa klijentima koji imaju probleme sa socijalnom anksioznošću, te kod nas možete da zakažete svoj termin za psihoterapiju.
