Stigao je i taj period godine kada smo posvuda izloženi šarenilu novogodišnjih praznika koje nosi jasnu poruku: „Ovo je najljepše, najsrećnije, najčarobnije, najmagičnije… doba godine“.
Da li je stvarno? Svima?
Kako si ti stvarno sada, ali ono baš stvarno?
Ukoliko odgovor ne bude onakav kakav se očekuje za ovo doba godine ili kakav priželjkuješ, kako se osjećaš?
Vjerovatno ti je poznato da sve neprijatno, teško ili bolno trebamo ostaviti iza sebe i biti rasterećeni, nasmijani, poletni, razdragani… kako bismo tačno u 00:00 ušli u novu godinu i zauvijek takvi ostali, zar ne? Možda zvuči bajkovito, ali mi ponekad vjerujemo u bajke.
Posebno sada kada sve izgleda bajkovito i kada nam se na sve strane servira novogodišnja radost i sreća, a mi nikako da se nađemo za tim stolom gdje je sve servirano savršeno, svjetlucavo, magično i srećno pa se pitamo da li sa nama nešto stvarno nije u redu.
Zašto se ne osjećam i ponašam kao sva druga „normalna“ ljudska bića koja su bar u ovom periodu godine srećna? Zašto se ne mogu natjerati da budem, da stavim šarenu masku i glumim, zar je to toliko teško? Čudno je kad shvatiš da su bajke samo bajke i nemoguće je da ponovo povjeruješ u bilo koju sljedeću.
Jesu li stvarno svi u ovom periodu godine srećni?
Kada biste slali spisak želja Djeda Mrazu, od čega bi bio sastavljen?
Možda od liste problema za riješiti? Šta biste mu napisali?
U redu je imati probleme, u redu je ne osjećati sreću u ovom periodu godine čak i kada se stiče utisak da se to od nas očekuje.
Jer…
Neki ljudi imaju poteškoće sa mentalnim zdravljem tokom čitave godine i te poteškoće ne zanima što su sada praznici, one ih svakako ne slave.
Neki ljudi su usamljeni ili su izgubili nekoga njima baš dragog i značajnog i baš ovi praznici su posebno bolni, sumorni, teški i prazni bez tog bića.
Neki ljudi, zbog gomile različitih razloga, nemaju dovoljno novca da dočekuju i slave praznike, da spremaju i dekorišu praznične trpeze, odlaze na praznična putovanja ili kupuju poklone dragim ljudima, a baš im je to bilo važno i ispunjavajuće dok su bili u mogućnosti da to rade.
Neki ljudi „moraju“ provoditi praznike sa osobama koje ih omalovažavaju, podcjenjuju, vrijeđaju, ponižavaju pa se stres nakuplja kao barut u petardi i samo čeka da eksplodira.
Neki ljudi su jedva pregurali godinu koja je na izmaku i dolazak još jedne godine ih strašno plaši jer ne znaju koliko im je snage, volje, borbenosti još ostalo u rezervi i sve predikcije novih dana nove godine su tmurne i sive koliko god ih sada ukrašavali šarenim lampicama.
Spisak je dugačak i ljudske priče su često bolne i teške i to važi za bilo koji period godine. Možda sva ta težina dodatno ispliva na površinu baš sada, kada od sebe očekujemo nešto drugačije, svjetlije, vedrije, šarenije, a toga u ovom trenutku nema i ne znamo kada će doći.
Važno je iskreno odgovoriti na pitanje sa početka teksta: Kako sam, ali stvarno sada?
Pa možda razmisliti dalje:
Šta mi je sada potrebno?
Kako mogu da se pobrinem za sebe?
Šta mi moje sadašnje stanje poručuje?
Šta mogu da uradim za svoje mentalno zdravlje sada?
Zapamtite: OK je ne biti OK bez obzira o kojem se periodu godine radi.
Ukoliko primjećujete da ne možete sami da se nosite sa poteškoćama vezanim uz mentalno zdravlje, a odustali ste od pisanja pisama Djeda Mrazu, pomoć i podršku uvijek možete pronaći u psihoterapiji.
Pogledaj:
