Većina je kroz svoj život iskusila neke od fizičkih simptoma anksioznosti. Pored brige i straha koju osjetimo, fizički simptomi anksioznosti za osobu itekako mogu biti neprijatni i uznemirujući te prijeteći za sami integritet osobe. U većini situacija smo u stanju da izadjemo na kraj te da ne budemo preplavljeni i iscrpljeni. Medjutim, nekada je anksioznost jako teška, duga i iscrpljujuća za pojedinca i može poprimiti hronične oblike doživljavanja i reagovanja, te na taj način uticati na cijelokupno funkcionisanje organizma.
Zašto se javljaju fizički simptomi anksioznosti?
Gledajući kroz evoluciju, našim precima je anksioznost služila da ih upozori na stvarnu opasnost, štitila ih je i omogućavala opstanak, tako da smo mogli da izbjegnemo prijetnju ili pobjegnemo od nje. Davno, u vrijeme pećinskog čovjeka, ta prijetnja je bila nešto poput lava koji želi da nas pojede- u ovom slučaju anksioznost je korisna i opravdana i omogućava dalji opstanak vrste.
No, u momentima kada smo anksiozni, naša briga i strah aktiviraju isti sistem kao u prošlosti (nema stvarne prijetnje, nema lava koji će nas možda pojesti, ali se bez obzira na to javljaju briga i strah), aktivira se davno naučeni mehanizam „bori se ili bježi“ koji zatim utiče na naš simaptički nervni sistem koji kontroliše naše disanje i rad srca- da bismo mogli npr. krenuti bježati (kao da je lav zaista tu, ispred nas). Sve ovo ima za rezultat da tijelo oslobađa hormone stresa adrenalin i kortizol što dovodi do pojave fizičkih simptoma anksioznosti.
Šta znače neki od fizičkih simptoma anksioznost?
Ubrzan rad srca
Kada osjetimo da naše srce kuca daleko brže nego inače – suočavamo se sa jednim od znakova anksioznosti. Naše tijelo tada izlučuje hormone stresa koji utiču na receptore u našem srcu da brže kuca. Kada smo u realnoj opasnosti (onaj lav sa početka priče ili bijesan pas) brži otkucaji srce mogu biti od pomoći jer pumpaju krvi u mišiće tako da možemo pobjeći ili boriti se protiv prijetnje. No kada smo anksiozni-postajemo preplašeni i opsjednuti svojim zdravstvenim stanjem i ulazimo u začarni krug traženja potvrde dijagnoze da sa našim srcem nešto ne valja.
Povećanje ili smanjenje apetita
Anksioznost može uzrokovati pretjeranu želju za odredjenom hranom (slatkiši, masna hrana) usljed lučenja odredjenih hormona. Ali isto tako kod nekih osoba se javlja i potpuno odsustvo želje za bilo kojom vrstom hrane i objedovanjem-fokus nam je samo da se izborimo sa anksioznošću.
Drhtavica
Kada se osjećamo anksiozno, naše tijelo je u stanju pojačanog uzbuđenja, a naš mozak šalje signale mišićima da se pripreme za akciju. To uzrokuje da se mišići naprežu i tresu, posebno u rukama i nogama.
Stezanje mišića, napetost u misićima
Kada smo anksiozni naši misići se napinju kako bi savladali situaciju. Tako dolazi do napetosti i bolova u misićima nogu, koljenima, lumbalnom dijelu, napetost u vratnom dijelu kičme koja često prouzrokuje glavobolje koje mogu poprimiti odlike tenzijskih glavobolje i migrena.
Stezanje u grlu
Često osobe izvještavaju o tome da kada su u stanju povišene anksioznosti imaju osjećaj da je nešto „zapelo“ u grlu, osjećaju knedlu ili ne mogu da progutaj sadržaj u ustima. Ovo iskustvo ocjenjuju kao izrazito neprijatno i uznemirujuće povećavajući prvobitnu anksioznost.
Lako se uplašimo
Kada se osjećamo anksiozno, naše tijelo je u stanju pojačanog uzbuđenja, a mozak je u stanju pripravnosti za potencijalne opasnosti. Kao rezultat toga, možemo biti osjetljiviji na podražaje i vjerovatnije je da ćemo se lakše uplašiti ili zaprepastiti stvarima koje nam inače ne smetaju. Na primjer, ako se osjećate anksiozno, veća je vjerovatnoća da ćete skočiti na glasne zvukove ili se lako prestrašiti kada vas neko neočekivano dodirne. Ove reakcije su uzrokovane prirodnim odgovorom tijela na stres i uzbuđenje, a mogu biti intenzivnije kada se osjećate anksiozno. Važno je prepoznati da su ove reakcije normalne i da su rezultat anksioznosti, a ne znak slabosti ili nedostatka kontrole.
Problemi sa spavanjem
Anksioznost može ometati san na više načina. Na primjer, anksioznost može uzrokovati buru misli ili brigu, što može otežati da utonemo u san i da spavamo u kontinuitetu. Anksioznost, usljed fizičkih simptoma poput ubrzanog otkucaja srca ili napetosti mišića, može otežati opuštanje i udobnost u krevetu. Problemi sa spavanjem, s druge strane, mogu doprinijeti da se anksioznost poveća. Nedostatak sna može dovesti do razdražljivosti, poteškoća s koncentracijom i opšteg osjećaja preopterećenosti, što sve može doprinijeti produžetku anksioznosti.
Imunološki sistem
Ukoliko se dugo nalazimo u stanju hronične anksioznosti i ne poduzimamo ništa po tom pitanju-anksioznost djeluje na naš imuni sistem u smislu da više postanemo podložni za bolesti jer je naše tijelo iscrpljeno, umorno od imaginarne borbe (Stanje pripravnosti za imaginarnu borbu) i postaje lak plijen virusima.
Kako će se simptomi ispoljiti, kakvog će biti inteziteta- zavisi od stresa pred kojim se nalazimo te otpornosti i odbrambenih mehanizama same osobe. Simptomi su uvijek signal da se nešto dešava, nešto nam ne odgovara, nešto nas uznemirava, bilo da je oko nas ili u nama samima. Važno je da pažljivo osluškujemo naše tijelo, čak i ako nismo svjesni nečega što je po našu ličnost ugrožavajuće ono će nam samo kroz simptom reći, a na nama je da vidimo šta dalje sa tim. Jedan od izbora je svakako psihoterapija, gdje ponovo možemo da dodjemo u balans sami sa sobom, da postanemo samosvjesniji, samoprihvatajući za naše simptome te da na njih gledamo kao na saveznike koji nam mogu otkriti mnogo toga o nama i omogućiti dalji rast i razvoj.
Pogledaj:
