Zašto doživljavamo panični napad?
U najkraćem smislu panični napad doživljvamo onda kada opazimo neku tjelesnu senzaciju i pogrešno ju protumačimo otprilike ovako: „Dešava se ili će se uskoro desiti nešto strašno, a ja to ne mogu da podnesem, užasno je“.
Naš mozak po automatizmu povjeruje da smo zaista u opasnosti. Mi se tada dominantno usmjeravamo na fizičke senzacije koje doživljavamo (disanje, otkucaji srca, zamagljen vid, pritisak u prsima…) i generalno postajemo pretjerano osjetljivi na sve tjelesne senzacije koje inače svakodnevno doživljavamo.
Mozak ne zna da li je opasnost stvarna ili zamišljena i radi ono što najbolje zna, a to je da nas zaštiti i održi u životu. On nastoji u potpunosti opremiti organizam da se bori ili bježi i upravo zbog toga doživljavamo različite simptome koji su potpuno očekivani i normalni. Iste simtpome bismo doživljavali ukoliko bi nam se automobil zaglavio na šinama, a brzi voz nam dolazi u susret. Možete zamisliti navedenu scenu i moguće je da će se neki od navedenih simptoma pojaviti.
Obično kada jednom doživimo panični napad ulazimo u stanje „pretjerane budnosti“ za senzacije i procese koji se, kao što je već navedeno, svakodnevno dešavaju u našem tijelu. Takva pobuđenost dalje okida katastrofične pogrešne interpretacije u smjeru dolaska neke neizbježne opasnosti bez obzira što u realnosti nikada ne postoji takva opasnost kada doživljavamo panični napad i onda se vrlo lako uvodimo u učestalo doživljavanje paničnih napada.
Napad panike sam po sebi nije opasan iako je veoma težak, preplavljujući, parališući, zastrašujući i izrazito neugodan osobi koja ga doživljava.
Kako izgleda tok paničnog napada?
-“Nešto sa mnom (mojim tijelom) nije ok, nešto strašno će se dogoditi”- kognitivna faza u kojoj dominira pogrešno zaključivanje;
-Automatski se aktivira autonomni nervni sistem (lupanje srca, vrtoglavica, znojenje, ubrzano disanje…)- fiziološka faza
-Javlja se veliki strah, uznemirenost, konfuzija…- afektivna faza
Kada doživljavamo napade panike sasvim su očekivani i specifični oblici ponašanja:
Izrazito smo uznemireni, ne možemo dugo da se zadržimo na jednom mjestu, imamo potrebu da budemo u pokretu ili da pobjegnemo, ponekad se obraćamo na hitnu pomoć uvjereni da doživljavamo srčani ili moždani udar. Kao posljedica doživljavanja paničnih napada možemo početi da se povlačimo od svakodnevnih dešavanja i da boravimo u prostorijama ili budemo sa osobama koje pružaju osjećaj sigurnosti i zaštite. Nažalost, tada često dolazi do sužavanja života i to često zna biti uvod u depresivnu epizodu.
Koje simptome mogu očekivati?
- Lupanje srca
- Pulsiranje u glavi
- Glavobolja
- “Neobični” pokreti očnih jabučica
- Zamagljen vid
- Suženje vidnog polja (kao u tunelu)
- Osjećaj da okolina koja nas okružuje nije stvarna
- Doživljaj izmještenosti iz vlastitog tijela
- Promjene u disanju
- Pritisak u prsima
- Utrnulost ili trnci u prstima ili usnama…
Zašto se javljaju simptomi?
Mozak nas biološki nastoji opremiti kako bismo bili u stanju da se suočimo sa opasnošću bez obzira što opasnosti u realnosti nema. Sve je podređeno tome, naše oči nastoje izoštriti fokus da bi organizam bio u stanju da se suoči sa opasnošću. Tijelo pokušava doći do više kiseonika kako bi se moglo suprostaviti izvoru opasnosti. Mišići se stežu kako bi se pripremili za borbu. Ubrzava se protok krvi kroz tijelo. Povećava se krvni pritisak kako bi krv brže strujala kroz tijelo i donijela dodatnu energiju…
Šta mi najčešće zaključimo?
- Sigurno ludim!
- Onesvijestiću se!
- Ostajem bez vida! Ovo je sljepilo!
- Gubim kontrolu!
- Neću imati dovoljno zraka! Ugušiću se!
- Dobiću srčani udar!
- Imam tumor!
- Imam izljev krvi u mozak!
- Doživjeću moždani udar!
- Moja ličnost se nepovratno mijenja!
Sve navedene pretpostavke tj. zaključci se nikada ne dešavaju kao rezultat paničnog napada, ali osoba koja doživljava panični napad gotovo uvijek bude uvjerena da će se nešto od navedenog 100% desiti, ali je važno još jednom naglasiti da se nikada ne desi niti će se ikada desiti kao rezultat paničnog napada.
Ukoliko smatrate da ne možete sami da se nosite sa navedenom problematikom, pomoć i podršku uvijek možete pronaći u psihoterapji. Psihoterpija koju sprovodimo u našem savjetovalištu se pokazala kao veoma uspješan tretman kod doživljavanja paničnih napada.
Pogledaj:
