U prirodi ljudske vrste je da brine. Od kada postojimo kao ljudska vrsta brinuli smo. Naši preci su brinuli oko hrane, vode, skloništa i različitih vrsta opasnosti koje su vrebale u prirodi. Briga je tada bila korisna i omogućavala je bolju adaptaciju i preživljavanje u surovim uslovima života.
Briga nam i danas može poslužiti da razmislimo šta nam je najbolje uraditi u nekoj izazovnoj i stresnoj situaciji. Takva briga je prolaznog karaktera i vezana je za neku realnu situaciju i problematiku.
Šta je hronična briga?
Hronična briga nije usmjerena na aktuelni i realni problem nego je dugotrajna, iscrpljujuća i ispunjena različitim odmažućim uvjerenjima i sigurnim negativnim procjenama budućih ishoda nekog dogadjaja. Tada briga postaje mišljenje koje nije usmjereno na rješavanje problema nego na smišljanje najgorih mogućih scenarija. Osoba je često uvjerena da će briga poslužiti kao vid pripreme za neke “katastofične” dogadjaje u budućnosti, medjutim to nije tako. Briga nam u ovom slučaju oduzima dragocjenu sadašnjost i življenje u ovdje i sada i boji naš cijeli život i poprima karatker hroničnosti.
Kako se osjećamo kada hronično brinemo?
Hronična briga osobu drži u stanju napetosti neprekidno. Klijenti često izvještavaju da imaju doživljaj kako su upali u začarani krug brige iz kojeg ne mogu izaći te da pretjerana briga boji svaku sferu njihovog života i u velikoj mjeri utiče na kvalitet istog. Briga je njihov stalni saputnik svakog dana, istim intenzitetom i gotovo neprekidno.
Čak i u slučajevima kada se desi razrješenje problema o kojem su brinuli, briga ne prestaje. Tada se briga seli na druge probleme i vrlo često na probleme na čije rješenje se ne može uticati ma koliko brinuli. Nastavlja se predvidjanje najgorih scenarija, stanje napetosti ne popušta, osoba je u strahu i cijeli taj proces djeluje poprilično iscrpljujuće. Osoba često može razviti brigu povodom brige, kada su prisutna različita odmažuća uvjerenja vezana za samu brigu (“moram znati da kontrolišem brigu”; “ne mogu više da se nosim sa brigom, ovo stanje je užasno i nepodnošljivo”; “poludjeću od ovolike brige”…).
Hroničnom brigom se nikada ne rješavaju problemi nego se neprekidno roje po prinicipu automatizma.
Kroz psihoterapijski rad se vrlo efikasno sprovodi tretman hronične brige koja u velikoj mjeri remeti kvalitet života osobe koja brine.
Pogledaj:
Stanje pripravnosti za imaginarnu borbuKako kontrolisati vlastite misli?
