Krivica je složena i neprijatna emocija koju možemo da osjećamo u situacijama kada smatramo da smo uradili nešto loše drugim osobama ili ih povrijedili. Često može biti u vezi sa našim osjećajem da smo odgovorni da druge učinimo srećnima ili da ih zaštitimo.
U kakvoj su vezi empatija i saosjećanje sa krivicom?
Da bismo mogli da osjećamo krivicu, potrebno je da postoji naša otvorenost prema patnji drugih, ali i sebe, da imamo empatije i saosjećanja prema drugima, da brinemo za druge, i da osjećamo tugu i žalost ako smo povrijedili nekoga. Ova osjećanja se obično ne pojavljuju zasebno, nego kao pomiješana osjećanja koja možemo da osjećamo zajedno u istom trenutku. Ovo je ujedno i jedna od razlika između srama i krivice. Ukoliko ne postoji kapacitet za saosjećanje i empatiju, kapacitet da brinemo o drugima, zašto bismo se opterećivali krivicom? Da bismo osjećali sram nije neophodno da imamo kapacitet za saosjećanje i empatiju, jer se sram više odnosi na povrjeđivanje samog sebe i osjećaj da smo loši, neatraktivni, defektni.
(Više o sramu možete pročitati na linku https://albapsihoterapija.com/sta-je-stid-i-zasto-se-stidimo/)
Šta kada izgubimo kapacitet da brinemo za druge?
Gubljenje kapaciteta za brigu o drugima je nešto što se često dešava osobama koje pate od depresije. Kada se to desi, ove osobe počnu da osjećaju jaku krivicu i sram. Depresija izblijedi mnoge naše kapacitete za doživljavanje pozitivnih osjećanja. Osoba koja pati od depresije može da izgubi interes i za sebe, a i za druge, te uviđanje da nemamo energije da se posvetimo ni sebi, ni drugima, ali ni da osjeća brigu prema sebi ili drugima. Ova situacija može da bude veoma bolna za osobu i često se javlja intenzivan osjećaj krivice u tim trenucima, posebno ako osoba uviđa da bi u nekim situacijama inače osjećala radost i brigu za druge, ali trenutno nije u mogućnosti da ima te osjećaje.
Kada krivica postaje problem?
Iako je krivica pokazatelj da smo nekoga povrijedili i da bismo mogli razmišljati o tome kako to popraviti, ona može da postane i odmažuća i ometajuća u našem životu. Ako stalno razmišljamo o tome šta smo pogrešno uradili i kako smo povrijedili nekoga, ne možemo sebi to da oprostimo, ni da prihvatimo, stalno „prežvakavamo“ te događaje, povlačimo se u sebe i iz socijalnih događaja, to su sve znakovi da je potrebno da se ozbiljnije pozabavimo svojim osjećajem krivice i ako je potrebno da potražimo stručnu pomoć.
Šta možemo uraditi kada osjećamo krivicu?
Ukoliko možemo „popraviti stvar“, posvetimo se upravo tome. Ponekad je dovoljno iskomunicirati sa osobom koju smo povrijedili da osjećamo krivicu, te da to pomogne i nama i toj osobi. Kada se osoba još suočava i sa depresivnošću, sve te akcije iskupljenja mogu joj djelovati neiskreno, jer ona u tom trenutku ne osjeća zadovoljstvo povodom njih, pa smatra da ni ne treba da ih radi. Međutim, dugoročno gledano, bolje je i poslati prijatelju poruku, pitati „Kako si?“, iako ne osjećamo pretjeranu želje za tim i na taj način sačuvati prijateljstvo, nego se udaljavati od svih osoba do kojih nam je stalo, čekajući da se osjećamo dobro i puni energije.
Ukoliko vas muči osjećanje krivice i želite da o tome razgovarate sa stručnom osobom, pišite nam na: psiholoskosavjetovanjealba@gmail.com
