Kada govorimo o visoko funkcionalnoj anksioznosti mislimo na stanje u kojem osoba ima izraženu anksioznost, ali ju ona ne ometa u svakodnevnom funkcionisanju. Takva osoba je u stanju da ispunjava svoje privatne i poslovne obaveze u toku dana i drugi često ne primjećuju da je anksiozna. Anksioznost koju doživljava nije u tolikoj mjeri parališuća da osoba izostaje sa posla, iz škole ili ne uspijeva završavati svoje privatne i poslovne zadatke.
Zašto je takva anksioznost onda problem?
Bez obzira što osoba može izgledati veoma uspješno i produktivno u svojim privatnim i poslovnim obavezama to ne znači da ona ne doživljava patnju kroz unutrašnju napetost, brigu i strahove. Unutrašnja napetost koju osoba doživljava je često konstantna i u sebe uključuje sve simptome koje anksioznost nosi. Osobe sa visoko funkcionalnom anksioznošću često pretjerano razmišljaju i detaljno analiziraju svaku situaciju, dosta brinu o budućnosti u formi „šta ako…“, ali se usmjeravaju i na greške iz prošlosti i sebi zamjeraju povodom istih. Dosta se porede sa drugima i konstantno su u isčekivanju neke nadolazeće opasnosti ili katastrofe. Često imaju strah od neuspjeha koji pokušavaju izbjeći težnjom ka savršenstvu. Imaju potrebu da udovolje drugima i iz tog razloga jako rijetko drugima govore „ne“, a ukoliko i kažu onda osjećaju krivicu. Često mogu biti izrazito samokritični prema sebi i postavljati visoke zahtjeve pred sebe, te se osjećati anksiozno ukoliko ih ne ispune.
Perfekcionizam je jako izražen i uočava se u gotovo svim segmentima funkcionisanja. Perfekcionizam na neki način djeluje i kao odbrambeni mehanizam protiv anksioznosti u smislu da osoba pokušava da sve bude savršeno kako bi bila sigurna u ostvarenje uspjeha na različitim poljima, a samim tim i smanjenje doživljaja anksioznosti. U realnosti je situacija često takva da osoba pred sebe postavlja previsoke i nerealistične zahtjeve koji: „Moraju biti savršeni/Moram biti savršen/a“, rijetko ih kad uspije ostvariti i samim tim se javlja doživljaj neuspjeha i nesigurnosti i osoba osjeća još veću anksioznost. Osoba sebi ne prašta neuspijeh i jednim doživljenim neuspijehom često sebe cijelu okarakteriše kao neuspješnu ili manje vrijednu osobu.
Kako to izgleda na poslovnom planu?
Osoba može osjećati da ne radi ili ne doprinosi dovoljno na radnom mjestu ili se može osjećati loše kada osvijesti da joj je potreban odmor. Bez obzira koliko radi može biti prisutan doživljaj da konstantno zaostaje i da taj zaostatak neće biti u mogućnosti nikada nadoknaditi. Koliko god da radi uvijek osjeća da kasni i konstantno je povodom toga napeta. Da bi postigla sve na poslovnom planu spremna je žrtvovati san, odmor, vježbanje ili druge aktivnosti koje doprinose „punjenju baterija“ kako bi radila više. Ukoliko se odmara i nije posvećena poslu može se osjećati napeto i uznemireno, kao da „dangubi“. Može imati potrebu da često u toku jednog dana, čak i kada je to neradni dan, provjerava mailove, zadatke za obaviti, poruke vezane za posao, rokove… i osjećati se izrazito uznemireno i frustrirano kada stvari ne idu onako kako je isplanirala.
Sve navedeno je često uvertira u nešto što zovemo sindrom sagorijevanja, pročitaj više na: Šta je “burnout” ili sagorijevanje na poslu?. Ljudi često ne uviđaju da ove osobe prolaze kroz određen stepen patnje jer se njihove osobine koje su uglavnom nastale kao posljedica anksioznosti često okarakterišu kao veoma pozitivne. Takve osobe su veoma posvećene poslu, organizovane su, vode računa o detaljima, proaktivne su i ostvaruju visoka postignuća, rade prekovremeno, ne uzimaju odmor, drugim kolegama rijetko govore „ne“ ili završavaju poslove umjesto drugih…
Šta je važno znati?
Da je sasvim OK ne biti „savršen“.
Da je sasvim OK ići korak po korak.
Da je sasvim OK odmoriti.
Da je sasvim OK reći NE.
Da je sasvim OK doživjeti neuspijeh.
Da je sasvim OK kada stvari ne idu po planu.
Da je sasvim OK ne biti OK.
Kažite NE prije nego što vaše tijelo to kaže umjesto vas!
Pogledaj: Koji su fizički simptomi anksioznosti?
