“Svaki dan sam išao na posao i očekivao da ću napraviti neku grešku na osnovu koje će svi shvatiti ono što sam i sam znao- da nemam pojma. Osjećao sam toliki pritisak i anksioznost kada sam na poslu i kao da mi se svaki čas spremalo nešto strašno, otprilike kao neko javno razotkrivanje i kačenje na stub srama. Ovo me prati još od srednje škole, tada sam vjerovao da prolazim odličnim uspjehom jer sam drag profesorima, jer imam sreće, jer nisu previše strogi, jer druge ne zanima škola i ja nemam neke konkurencije pa i kao takav prolazim dobro… i da je opet samo pitanje dana kada će svi shvatiti da ništa ne znam i da sam najveći prevarant u istoriji naše srednje škole. Svaki svoj uspjeh sam tada, a i sada pripisivao spoljasnjim faktorima, sreći, zvjezdama, sudbini, ljudima oko mene… u dubini i sustini sebe sam se osjećao kao poptpuni prevarant i uljez. Sve se to naravno nastavilo i kroz fakultetske dane, ali i kasnije na poslu. Izuzetno je naporan taj neprekidni doživljaj nekompetentnosti, konstantnog umanjivanja i omalovažavanja vlastitih postignuća i života u strahu…”
Šta je sindrom uljeza?
Sindrom uljeza ili prevaranta opisuje stanje u kojem osoba osjeća anksioznost povodom uvjerenja da je potpuno nekompetentna za obavljanje nekih zadataka, bilo školskih, poslovnih ili bilo kojih drugih, i da je samo pitanje vremena kada će biti otkrivena kao takva, bez obzira što u realnosti posjeduje odredjena znanja, vještine i kompetencije, ali i ostvaruje uspjehe.
Osobe koje pate od sindroma uljeza su sigurne u svoju neadekvatnost, kada ostvare neke uspjehe pripisuju ih spoljašnjim faktorima i obavezno smatraju da drugi ljudi precjenjuju njihova postignuća i sposobnosti. S obzirom na to da su uvjereni da su varalice oni često i sami omalovažavaju ili umanjuju značaj vlastitih postignuća jer se to lakše uklapa u postojeću sliku koju imaju o sebi.
Kod koga se javlja sindrom uljeza?
Sindrom uljeza se može javiti kod osoba koje već pate od socijalne anksioznosti i kod kojih je već prisutan strah od negativne procjene od strane drugih ljudi. To svakako može dovesti do pojačavanja osećaja izolacije i nepripadanja.
Osobe koje imaju nisko samopouzdanje se često osjećaju nesigurno u socijalnim situacijama, ne vjeruju u svoje sposobnosti i vrijednost što može doprinijeti i sindromu uljeza.
Osobe koje su sklone perfekcionizmu mogu iskusiti ovaj sindrom iz više razloga. One pred sebe često postavljaju visoke standarde uz izražen strah od neuspjeha. Ako imaju utisak da ne ispunjavaju te visoke standarde u socijalnim situacijama, mogu se osjećati nelagodno, odbačeno i neprihvaćeno i to direktno doživjeti kao potvrdu vlastite neadekvatnosti i nekompetentnosti.
Pored toga su često samokritični. Ako nisu zadovoljni svojim ponašanjem ili interakcijama u socijalnim situacijama mogu se povući i osjećati kao da ne pripadaju.
Strah od neuspjeha može dovesti do izbjegavanja novih socijalnih situacija ili izazova, što smanjuje mogućnost stvaranja veza i osećaja pripadnosti, a pojačava sindrom uljeza.
Prethodna iskustva odbacivanja i nepripadanja mogu kod osobe stvoriti doživljaj da je uljez i da ne pripada određenoj socijalnoj grupi.
Svi ovi navedeni faktori mogu biti u medjusobnoj interakciji, ali i ne moraju da bi kod osobe bio prisutan sindrom uljeza. Faktori mogu biti mnogobrojni i ovdje su samo neki navedeni.
Kako sindrom uljeza utiče na mentalno zdravlje?
Konstantni doživljaj nepripadanja i straha od odbacivanja ili razotkrivanja može dovesti do pojave, ili porodubljivanja postojećih problema sa anksioznošću i depresivnošću. Osoba može stalno brinuti o tome kako je percipirana od strane drugih i osjećati se nesigurno u socijalnim situacijama. Može imati potrebu da dokazuje vlastitu vrijednost ili da konstantno opravdava mjesto ili poziciju koju ima.
To svakako može dovesti do povlačenja i izolacije iz takvih situacija povodom straha od negativnih reakcija drugih ili osjećaja da neće biti prihvaćena, a u ovom slučaju često da će biti “provaljena”. To opet može uticati na povezivanje i izgradnju kvalitetnih i ispunjavajućih odnosa sa drugim ljudima koji su svakako važni za dobro mentalno zdravlje.
Svakodnevnin stres i anksioznost povezani sa sindromom uljeza mogu izazvati i fizičke simptome poput nesanice, umora, ili čak bolova u telu.
Osoba često preispituje svoju vrijednost, ima lošu sliku o sebi, a ponekad ulaže i više truda nego što je potrebno npr. u poslovnom okruženju te je konstantno opterećena i oko najmanjih grešaka što vremenom može dovesti do sindroma sagorijevanja i problema sa mentalnim zdravljem.
Neke poznate ličnosti takodje izvještavaju o sindromu uljeza.
Osobe koje su ostvarile značajne rezultate na polju nauke, književnosti, kulture… i stekle svjetsku slavu priznaju da su bez obzira na to živjele sa doživljajem da je samo pitanje dana kada će cijeli svijet saznati da su varalice i da njihova postignuća nemaju nikakve veze sa njima.
Ukoliko kod sebe prepoznajes sličnu problematiku slobodno nam piši.
Biće nam drago da zajedno radimo na prevazilaženju ovog problema.
