Da li su misli pod našom kontrolom?
Veoma često pojavljivanje neželjenih intruzivnih misli nije pod našom kontrolom te su u momentu bivanja u svijesti pretežno uznemirujuće za nas same i izazivaju tjeskobu, krivnju, gađenje i paniku. Sadržaj neželjenih intruzivnih misli često se fokusira na seksualne, nasilne ili društveno neprihvatljive slike. Tako neki od primjera jesu: iznenadne slike ili misli o povredjivanju vlastitog djeteta ili druge voljene osobe uprkos tome što nemate nikakavu namjeru ili želju da to učinite, misao o seksualnom odnosu sa nekim uprkos što je to za nas same neprikladno i nema nikakve privlačnosti, iznenadna želja za vikanjem u javnosti ili pokazivanje sebe (skidanje u javnosti, hvatanje neznanca za ruku..), prolazna misao za skokom u vodu kada stojite na mostu, skok pod šine dok čekate voz i sl.
Zapravo intruzivne misli su toliko u suprotnosti karakteru i željama osobe da sam momenat kada osoba osvijesti da se određena misao pojavljuje, dovodi do toga da ostane zgrožena i preplavljena onim što joj se pojavilo u svijesti.
Tada započinje i proces analize i pojavljuju se određena pitanja i sumnje, poput “Jesam li nekoga povrijedio, a da toga nisam svjestan?” “Što ako nisam onakav kakvim se činim?” „Da li ludim?“
Kako se osjećamo kada vjerujemo mislima?
Osobe koje dožive neželjene intruzivne misli, smatraju da bi mogli počiniti djela koja njihove misli serviraju. Isto tako boje se da bi te misli značile nešto strašno o njima samima, te osjećaju krivicu i stid.
Ljudi pribjegavaju raznoraznim tumačenjima zašto se takve misli pojavljuju. Jedan od možda najviše uznemirujućih jeste da takve misli znače da nesvjesno želite raditi stvari koje vam padaju na pamet. Zapravo, istina je totalno suprotna.
Napor koji ljudi ulažu u borbu protiv misli je ono što ih čini zaglavljenim i uzrokuju postojanje i održavanje misli u našem umu. Ljudi se bore protiv tih misli jer im se sadržaj čini stran, neprihvatljiv i u suprotnosti s onim što oni jesu. Drugi smatraju da je svaka naša misao vrijedna preispitivanja. Ono što je ovdje istina je da te misli nisu poruke, signali ili upozorenja – bez obzira kako se mi osjećali. Ono što je bitno jeste da su takve misli izrazito u suprotnosti sa našom prirodom, prijeteće za naš integritet, stvaraju nam tjeskobu, te upravo zbog toga mi ljudi pokušavamo što hitnije da ih „izbrišemo“ iz našeg uma, a što ima sasvim drugačiji rezultat – pojača njihov intezitet.
Što se više trudimo da ih izbacimo – one postaju sve veće i uznemirujuće.
Kako se nositi sa takvim mislima?
Ono što trebamo jeste da naučimo jedan novi odnos prema njima – da je njihov sadržaj nebitan i nevažan. Gotovo svi povremeno imaju čudne, bizarne, društveno neprihvatljive, dosadne misli. Ako ih ne shvatite ozbiljno ili se ne uključite u njih, one će se vremenom povući i prestaće da nas uznemiravaju i kontroliraju.
Ljudi s neželjenim prisilnim mislima nemaju problema s kontrolom impulsa. Naprotiv, njihov problem je pretjerana kontrola. Pokušavaju kontrolirati svoje misli. A svi znamo što se događa kada pokušavate ne misliti na odredjenu stvar – ona se stalno pojavljuje u našem umu. Jedini način da se naučite nosite s neželjenim prisilnim mislima jest smanjiti vlastitu osjetljivost na njih i prostor koji im dajemo. Ne sa uvjeravanjem sebe da se to neće dogoditi ili da nije istina, već izdizanjem iznad toga, a to bi značilo da ih pustimo i pokušati raditi na tome da ne obraćamo pažnju na njih. Podsjetite sebe da su te misli automatske, da nemaju veze sa vama i vašom prirodom. Pustite ih da budu tu i ne bavite se sa njima, radite i živite svakodnevnicu i pored tjeskobe koju osjećate i koju one proizvode. Pokušati ne postavljati sebi pitanja zašto se pojavljuju i anlilizirati ih, jer time ih samo učvršćujemo.
Kroz proces psihoterapije ljudi nekad po prvi put spoznaju šta im se dešava, po prvi put dobiju objašnjenje šta su intruzivne misli i kakva je njihova priroda te kako im izazivaju patnju, bol i ometaju život te kroz tu spoznaju dožive rasterećenje i nauče neke drugačije načine kako se nositi sa njima.
Pogledaj: Kako kontrolisati vlastite misli?
