Vršnjačko nasilje postalo je ozbiljan društveni problem koji ostavlja velike posljedice kako za same učesnike tako i za cjelokupnu zajednicu u kojoj se dešava. Ono se uglavnom i najčešće dešava u školama jer djeca najviše vremena u grupi provode u školi ali prisutno je i na ulicama, sportskim terenima, bioskopima i slično. Skoro pa svakodnevno smo svjedoci nekom od oblika vršnjačkog nasilja.
Prema Protokolu o postupanju u slučajevima vršnjačkog nasilja među djecom i mladima u vaspitno-obrazovnim institucijama Republike Srpske, vršnjačko nasilje se definiše kao svako nasilno ponašanje usmjereno prema djeci i mladima od strane njihovih vršnjaka učinjeno s ciljem povređivanja, a koje se nezavisno o mjestu izvršenja može razlikovati po obliku, težini, intenzitetu i vremenskom trajanju.
Vršnjačko nasilje dešava se u svim školama. Istraživanja pokazuju da je uzrasni period u kojem se dešava nasilje najčešće od 10 do 16 godine, ali te granice nisu pravilo. Podjednako nasilno se ponašaju i dječaci i djevojčice.
Koji sve oblici vršnjačkog nasilja postoje?
Najčešći oblici vršnjačkog nasilja su:
Fizičko nasilje koje uključuje: čupanje, guranje, udaranje, šamaranje, guranje, napade različitim predmetima, bez obzira da li je nastala fizička povreda kod djeteta koje je žrtva nasilja. Pod fizičkim nasiljem smatra se i zaključavanje, otuđivanje ličnih stvari i uništavanje istih.
Psihičko/emocionalno nasilje podrazumijeva ogovaranje, ismijavanje, širenje glasina, nazivanje pogrdnim imenima, isključivanje djeteta iz grupe kojoj pripada s ciljem izazivanja bola i patnje, ponižavanje, dovođenje djeteta u podređeni položaj i slično.
Seksualno nasilje je bilo koji vid verbalnog, gestovnog ili fizičkog kontatkta sa seksualnim sadržajima, a koje za cilj ima uznemiravanje, nanošenje tjelesne ili emocionalne boli i povrijeđivanje.
Socijalno nasilje se uglavnom odnosi na diskriminaciju, isključivanje iz grupe, dovođenje djeteta u neravnopravan položaj, izolovanost, ignorisanje i neprihvatanje po bilo kojem osnovu.
Digitalno/elektronsko nasilje koje zadnjih godina sve više uzima maha podrazumijeva slanje poruka neprimjerenih i uvredljivih sadržaja, iznošenje ličnih stvari i podataka, slanje prijetećih poruka, podsticanje govora mržnje i to putem društvenih mreža ili bilo kojeg drugog medija, a sve s ciljem povrijeđivanja i ponižavanja djeteta.
Kako razlikovati uobičajen sukob od nasilja?
Kod uobičajenog sukoba djeca ne insisitiraju da mora biti po njihovom po svaku cijenu. Mogu da objasne razloge zbog koji su se sukobili i mogu da prihvate rješenja u kojim niko nije pobjednik. Izvinjavaju se i u stanju su da promijene temu i izađu iz problemske situacije. Kada je nasilje u pitanju, tu uvijek postoji namjera da se nanese šteta ili povreda koja ostavlja posljedice po žrtvu. Nasilje se dešava duži vremenski period i dominantna je uloga i moć nasilnika prema žrtvi.
Ko su djeca koja su potencijalne žrtve nasilja?
Djeca koja su pod većim rizikom da budu žrtve nasilja su prije svega mirnija, povučenija djeca koja imaju slabije razvijene komunikacione vještine kao i vještine rješavanja problema. Takva djeca su izolavana od drugih i vrlo često nemaju nešto puno prijatelja. Niskog su samopoštovanja, nesigurni u sebe i emocinalno vrlo osjetljivi. Što se tiče nekih fizičkih karakteristika, uglavnom su to djeca slabije građe koja nisu u mogućnosti da se zaštite i odbrane. Kada su u pitanju neke socijalne karakteristike, djeca žrtve nasilje veoma često mogu da budu iz porodica slabijeg ekonomskog statusa, dijete koje je pripadnik druge etničke grupe, dijete sa poteškoćama u razvoju, pa čak i nadareno dijete koje odstupa po svojim sposobnostima u grupi.
Ko su djeca koja se ponašaju nasilno?
Kada se gleda sveukupno, djeca koja se nasilno ponašaju su uglavnom djeca koja već imaju problema sa školskim uspjehom, koja izostaju puno sa nastave i koja ometaju nastavni proces i školske aktivnosti. Uglavnom imaju poteškoće sa pažnjom i ne pokazuju ili vrlo malo pokazuju empatiju sa drugima. Puno vremena provode pred ekranima, igraju nasilne igrice ili gledaju nasilne sadržaje. Često upadaju u verbalne konflikte i veoma burno reaguju na granice i kritike.
Kako prepoznati da je dijete izloženo nasilju?
Postoje neke promjene i znakovi koje možemo prepoznati kod djece koja su potencijalno izložena nasilju odnosno koja trpe nasilje. Kada su u pitanju djeca školske dobi, mogu se uočiti pocijepane i oštećene knjige, modrice po tijelu, djeca „gube novac“ za užinu pa se nerijetko vraćaju iz škole gladni. Javlja se strah od odlaska u školu i dijete postaje povučenije. Mogu da se jave i neke psihosomatske tegobe, kao što su glavobolja, bolovi u stomaku, nesanica i slično. Djeca izložena nasilju se povlače iz socijalnih situacija, izoluju se i odmore i slobodno vrijeme provode sami.
Prevencija nasilja i zaštita od nasilja
Vršnjačko nasilje je kompleksan problem našeg društva i zahtijeva holistički pristup u radu na prevenciji i sprečavanju istog. Prevencija svakako podrazumijeva edukaciju kako djece tako i roditelja i nastavnika, ali i drugih aktera lokalne zajednice. Vrlo često djeca ni ne znaju da neko njihovo ponašanje uzrokuje emocionalnu patnju kod drugih i zbog toga je veoma važno sa djecom stvarati odnose povjerenja i otvorene komunikacije te od najranije dobi raditi na razvijanju emocionalne pismenosti. Važno je stvarati okruženje koje podržava dobre međuljudske odnose i toleriše različitosti. Na pojavu i znakove nasilja, jako je bitno odreagovati blagovremeno, adekvatno te pružiti podršku žrtvi. Instant rješenje ne postoji kada je ovaj problem u pitanju ali postoji činjenica da svi odgovorno i savjesno moramo pristupiti ulogama koje obavljamo. I kao roditelji, i kao nastavnici, stručnjaci u vaspitno obrazovnim, ali i drugim institucijama, kao građani i kao pojedinci. I samo takvim zajedničkim djelovanjem i uvažavanjem stvaramo okolinu koja podstiče empatiju, razumijevanje i poštovanje.
Pogledaj: Šta se dešava kada roditelj i dijete zamjene uloge?
