Vrlo često od naših klijenata slušamo da bi voljeli kada bi neko mudar mogao za njih i umjesto njih da donese njima važnu odluku i da im kaže kako i šta trebaju raditi. Zvuči interesantno … A da li je to onda ono što oni žele i da li je to u skladu sa njihovim vrijednostima? Da li onda žive smislen život ili koračaju tuđim koracima u tuđim cipelama?
Cijeli život nam se sastoji od donošenja odluka, ponekad onih manje važnih kojima i ne pridajemo poseban značaj kao što su šta sutra obući na posao, da li provesti slobodno vrijeme skrolajući po telefonu ili se naći sa dragim ljudima, da li obaviti kupovinu u ovom ili nekom drugom marketu i takve odluke donosimo i rješavamo u hodu. Bez opterećenja…
Šta se dešava kada donosimo važnu odluku?
Dobar dio života nam se sastoji od onih bitnih odluka , za koje procjenjujemo da bi njihov ishod mogao da ima dugoročne posljedice za nas. U ovakvim situacijama, osoba pridaje mnogo više vremena i pažnje, i sam proces odlučivanja je kompleksniji. Kada donosimo odluku mi u stvari, pravimo izbore jer uvijek imamo više alternativa od kojih biramo onu koja je u skladu sa našim vrijednostima, našim ciljevima i onim što je nama važno.
Naše vrijednosti su naš svjetionik na moru, naš pravac kojim želimo da plovimo. Pa, ako već imamo svoj svjetionik, zašto je onda tako teško odlučiti kojim putem ćemo doploviti do njega?
U osnovi ovog problema, u većini slučajeva, nalazi se strah od donošenja pogrešne odluke koji je uzrokovan niskom tolerancijom na frustraciju, te perfekcionizmom. Osoba se plaši i same mogućnosti da donese pogrešnu odluku, postavljajući pred sebe samoodmažuće zahtjeve da ne smije pogriješiti ili da mora sto posto biti sigurna u ispravnost donošenja svoje odluke čime intenzivira anksioznost koja dalje odlaže sam proces odlučivanja. Na ovaj način mi se u stvari usmjeravamo na predviđanje najgorih mogućih scenarija i katastrofiziranja samih ishoda umjesto da svoj fokus stavimo na alternative koje nam se nude i dovedemo ih u vezu sa našim vrijednostima. Pored toga, niska tolerancija na frustraciju vrlo često osobu vodi u emocionalnu blokadu i intenzivan strah od donošenja pogrešne odluke. Vodeći se svojim samoodmažućim uvjerenjima da život baš uvijek mora biti lagodan, ili da sve lako mora ići u životu, osoba postaje netolerantna na bilo kakvu mogućnost da pogriješi u donošenju odluka kao i da se nosi sa posljedicama te greške, pa u takvim situacijama priziva mudre ljude koji bi trebali da preuzmu odgovornost za njene odluke i urade to umjesto njih.
Šta je važno kod donošenja odluke?
Ono što je važno kod donošenja odluka jeste da znamo da smo mi jedini mudraci koji prave najbolje izbore za sebe i jedini koji smo odgovorni za svoje izbore. Da praveći te izbore, mi se u stvari penjemo za po jednu stepenicu u našem procesu učenja i sticanju iskustava. Da su naša iskustva od neprocjenljive vrijednosti na našem putovanju do ostvarivanja ciljeva. I kada se već odlučimo za jednu od alternativa koje nam se nude, prelazimo na njeno konkretno sprovođenje u djelo. Potpuno se fokusiramo i preduzimamo konkretne aktivnosti za njenu realizaciju, a ne bavimo se više onom koju nismo odabrali. I na kraju, kada analiziramo efekte našeg izbora, ukoliko su oni pozitivni, i ukoliko smo zadovoljni njime, velika je vjerovatnoća da ćemo ostati pri tom izboru, a ukoliko su efekti nezadovoljavajući, tada pravimo novi izbor i poduzimamo nove aktivnosti.
Jer šta radimo i kada padnemo? Ustanemo, očistimo prašinu i idemo dalje….
Pogledaj:
