Prekid partnerske veze moze biti veoma bolan, izazovan i neprijatan događaj koji po prirodi može izazvati različite neprijatne emocije. Bez obzira da li ostavljamo ili smo ostavljeni ili je prekid nastao iz zajedničkog dogovora i želje, potpuno je normalno i očekivano da će nam biti teško.
Zašto prekid boli?
Prekid bliske partnerske veze znači gubitak povezanosti sa osobom koju smo voljeli. Povezanost sa partnerom u sebe često uključuje ljubav, bliskost, podršku, sasosjećanje, privrženost, međusobno razumijevanje, povjerenje, sigurnost, intimnost…
Spisak je poprilično dug i sada u jednom trenutku, na neki način, ostajemo lišeni svega toga i to svakako može izazvati osećaj praznine, usamljenosti i tuge. Sva ova navedena osjećanja su po svojoj prirodi neprijatna.
Pored toga, prekid može izazvati strah od budućnosti i donijeti neizvjesnost. U praksi smo često svjedoci toga da kada se desi prekid bliske partnerske veze klijenti često postavljaju pitanja poput: “Hoću li ikada naći nekoga drugog?” ili “Kako ću biti srećan/srećna bez njega/nje?”; “Da li će me iko moći voljeti kao on/ona”?…
Mozak u većini slučajeva već unaprijed na sva ova pitanja ponudi i odgovore koji zvuče otprilike tako da nećemo nikada naći nekog drugog, da nećemo više nikada biti srećni i da nas niko neće voljeti, ako im povjerujemo, ove predikcije našeg uma mogu pojačati bol i patnju. Važno je da se tada podsjetimo da mozak ne može predvidjati budućnost.
Sa prekidom bliske partnerske veze gube se i planovi za budućnost koje većina osoba ima zajedno sa partnerom. Ovo može dodatno pojačati osećaj razočarenja i gubitka. Bez obzira što su to samo planovi, ponekad tako čvrsto i sa sigurnošću vjerujemo u ostvarenje istih da takav gubitak doživljavamo tragično. Nedavno je klijentica izvijestila o tome da ju najviše boli to što nakon prekida neće imati priliku realizovati sve te važne stvari koje su planirali, početak zajedničkog života, selidba u drugi grad…
Prekid bliske partnerske veze može narušiti samopouzdanje i samopoštovanje, posebno ako smo oni koji su ostavljeni i ako se tada osjećamo odbačeno ili nevoljeno. To može dovesti do sumnje u sebe i svoje vrijednosti.
Kako olakšati ovaj proces?
Najvažnije od svega jeste dopustiti sebi da osjećamo. Važno je dopustiti sebi da prođemo kroz sve emocije koje se javljaju nakon prekida, bilo da su to tuga, bijes, razočarenje ili ljutnja. Potiskivanje emocija može produžiti i otežati proces oporavka (Šta je intelektualizacija emocija?)
Potpuno je očekivano da je jako teško i bolno prihvatiti realnost takvu kakva jeste, ali je jako važno za oporavak. Bez obzira na to koji su razlozi okončanja veze i koliko nam može djelovati da su glupi, banalni, besmisleni… činjenicu da je veza završena je nešto što bi bilo poželjno prihvatiti koliko god je to moguće. Uz tu činjenicu, opet ponavljam, prirodno idu i odgovarajuće neprijatne emocije, koje su samo to, emocije koje nisu prijatne i koje će proći kada im damo prostor da neko vrijeme budu sa nama.
Važno je da u tim trenucima sebe podsjetimo da svaka od ovih emocija ima svoju ulogu i funkciju i da nam pomaže da prežalimo gubitak.
Nekim osobama je lakše prolaziti kroz ovaj proces ukoliko imaju podršku okoline. To može uključivati razgovor sa prijateljima, članovima porodice, psihoterapuetom… i može pomoći da izrazimo svoje emocije i dobijemo podršku tokom teškog perioda.
Ovo je period kada je posebno ljekovito da se fokusiramo na sebe, prigrlimo svoju ranjivost, patnju i bol i ne produbljujemo ju dodatno.
Korisno je razmisliti o sljedećem:
Kako se osjećam sada?
Mogu li da budem sa ovom emocijom/emocijama?
Šta je ono što mi je sada potrebno?
Kako mogu sebi olakšati ovaj neprijatan i težak period?
Odgovori na ova pitanja nas mogu usmjeriti ka putu bržeg i lakšeg oporavka.
Ukoliko vam je potrebna dodatna pomoć i podrška u ovom procesu budite slobodni da nam pišete.
Pogledaj: Da li je ljubomora dokaz ljubavi?
