Razumijevanje saosjećanja: ključ za razvoj empatije i samoprihvatanja
Saosjećanje znači biti osjetljiv na distres sa željom i predanošću da ga pokušamo ublažiti. Međutim, saosjećanje nije usmjereno samo na smanjene distresa, već i na predanost stvaranju zadovoljstva i uživanja. Saosjećanje možemo vidjeti na mnogo različitih načina, na primjer kao bazičnu i temeljnu ljubaznost, otvorenost i velikodušnost. Takođe, ovome možemo dodati i ideju da je saosjećanje povezano i sa mudrošću (ne može biti nerazborito), snagom (nije slabo i često nam pomaže da razvijemo hrabrost), toplinom (povezano je sa osjećanjem dobrote) i neosuđujućim stavom (Gilbert, P., 2009).
Zašto nam je bitno saosjećanje?
Zamislite da vidite da se neko davi u moru i skočite da ga spasite, ali u toku skoka shvatite da ne znate da plivate. Vaša namjera je tu bila dobra, ali nije bila korisna. Zamislite sada da je bitan zadatak ispred vas i da ste napravili grešku, ono što radite jeste da osuđujete sebe, kritikujete i omalovažavate, jer smatrate da ćete na taj način sebe naučiti da više ne griješite. Djeluje kao dobra namjera, ali nije korisna. Na ovaj način samo dodajemo sebi još više patnje na već postojeći bol.
Saosjećajno bi bilo priznati sebi grešku i svoju pogrješivu ljudsku prirodu, prihvatiti posljedice, naučiti lekciju iz greške (ako postoji neka lekcija) i dozvoliti sebi da još mnogo puta pogriješimo. Jer, dozvola za greškom nam daje slobodu i prostor da rastemo i „cvjetamo“.
Nekoliko je elemenata koji su važni za razvoj saosjećanja:
• Prvi element je donošenje odluke da budemo saosjećajni. To znači da smo motivisani i da želimo da postanemo saosjećajni, te prepoznajemo značaj saosjećanja za nas.
• Drugi element jeste vježbanje našeg uma da postane osjetljiv na naša osjećanja, misli i potrebe. Veoma je teško graditi saosjećanje ako ne prepoznajemo bol, uznemirenost, želje, potrebe…
• Treći je naša emocionalna otvorenost prema našoj patnji i patnji drugih. Ovo znači da nas emocionalno dotakne patnja nas i drugih ljudi.
• Četvrti element podrazumijeva da jedino možemo biti otvoreni prema emocijama, ako možemo da ih tolerišemo. Mi možemo da iskusimo razne emocije od onih neprijatnih kao što su ljutnja, tuga, anksioznost, do prijatnih kao što je ljubav, sreća, zadovoljstvo. Međutim, nekad pokušavamo da potisnemo ili čak da pobjegnemo od naših emocija. Ali kada smo saosjećajni mi se otvaramo i prihvatamo sve emocije i prijatne i neprijatne. To ne znači da mi ne želimo da ih promijenimo i da želimo zauvijek da ostanemo npr. anksiozni, ali potiskivanjem, bježanjem ili čak okrivljivanjem nećemo doći do promjene, nego upravo kroz otvorenost i saosjećanje.
• Peti aspekt saosjećanja je empatija, naše razumijevanje i razmišljanje o našim osjećanjima i mislima. Ovo znači da smo zainteresovani, znatiželjni i da želimo da znamo zašto osjećamo to što osjećamo, ili zašto mislimo to što mislimo – da bi nam stvari imale smisla.
• Šesti aspekt se odnosi na odustajanje i neosuđivanje. Naš um često zna biti pun samoosuda, učeći da odustanemo od uključivanje u te misli, u te osude, mi pomoću pune svjesnosti primjećujemo šta se nalazi u sadržaju našeg uma, ne osuđujemo taj sadržaj, ne potiskujemo ga, ne bježimo od njega, nego učimo da ga prepoznamo i da se ne uključujemo u njega.
Kako razvijati saosjećanje?
Razvijanje saosjećanja je proces, potrebno je mnogo pokušaja i pogrešaka da bismo došli do napretka, kao i sa skoro svim u našem životu. Ono od čega možete da počnete jeste vježbanje dubokog umirujućeg disanja uz zatvorene oči. Kada uspijete da se uživite u ritam disanja, pokušajte da zamislite neki svoj ideal saosjećanja.
To možete uraditi razmišljajući o sljedećim pitanjima: Ako bi mogli da napravite za sebe svog idealnog saosjećajnog drugog (koji može, a i ne mora da bude ljudsko biće) – koje bi kvalitete imao? Kako bi izgledao? Ukoliko vam je teško da se uživite u zamišljanje idealnog saosjećajnog drugog za sebe, pokušajte da zamislite idealnog saosjećajnog drugog za dijete. Koje bi kvalitete imao? Kako bi se to mijenjalo tokom odrastanja djeteta u odraslu osobu? Kako bi izgledao kada je dijete odrasla osoba?
Naravno, s obzirom na to da često imamo mnogo više saosjećanja za druge nego za sebe, zapitajte se i šta biste rekli bliskom prijatelju da se suočava sa istim problemom kao i vi. Da li biste mu rekli ono što sebi govorite? Ukoliko je odgovor ne, pokušajte da preformulišete svoj unutrašnji govor na način kako biste se obraćali bliskom prijatelju. Kapacitet za razvoj saosjećanja već postoji u nama, potrebno ga je osvijestiti, pokrenuti i dalje njegovati.
Ukoliko želite da razvijate svoje saosjećanje uz pomoć psihoterapije pišite nam na psiholoskosavjetovanjealba@gmail.com
Pogledaj: Zašto je pravilno disanje važno?
