Veoma često na seansama od klijenata čujemo: „Ovo će možda zvučati glupo…“, pa onda izgovore ono što im se desilo ili neke misli i osjećanja koja su im se javljala. I odlično je što to podijele i što na tome onda možemo da radimo.
Međutim, nekada klijenti ne podijele svoje unutrašnje sadržaje zato što im je „glupo“.
Od svih emocija koje mogu da smanje našu mogućnost da nam se pomogne, mogućnost da se obratimo drugima i da se odnosimo prema sebi sa saosjećanjem, stid je najdestruktivnija i najvažnija.
Razlog tome je to što ljudi koji se suočavaju sa određenim problemima kao što su anksioznost, depresija, anoreksija, bulimija…mogu da osjećaju stid jer imaju taj problem i mogu pokušavati da ga sakriju, što podrazumijeva ne traženje pomoći i nebrigu o sebi.
Šta je stid?
Stid je kompleksan fenomen, sa različitim aspektima i komponentama.
Neke od tih su sljedeće:
• Misli i emocije koje su usmjerene na naše socijalno okruženje.
Ovo se odnosi na one misli o tome kako nas drugi vide, a kada osjećamo stid vjerujemo da nas drugi vide kao loše, inferiorne, neadekvatne, da nas gledaju sa visine osuđujući nas (Pomisliće da sam nesposobna, Smijaće mi se, Ispašću glupa…). Ovo se često naziva vanjski stid.
• Unutrašnje negativne samoevaluacije, misli i emocije.
Ovo se odnosi na naše misli o nama da smo inferiorni, neadekvatni, loši, sve one samooptužujuće i samonapadajuće misli koje sami sebi upućujemo (Ja sam bezvrijedan\a, Ja sam loša osoba, Ja sam totalni promašaj…). Ovakav stid nazivamo unutrašnji stid.
• Emocionalna komponenta stida.
Stid može da obuhvata različite emocije kao što su anksioznost, ljutnja, samo – gađenje, samo – prezir… Ponekad ljudi opisuju osjećaj stida kao preplavljujući osjećaj razočarenja koji se javi kada su mislili da će uspjeti u nečemu, ali se na kraju ispostavi da ipak nisu.
• Ponašajna komponenta.
Niz je različitih ponašanja koja se javljaju kada osjećamo stid. Najčešće imamo osjećaj da smo baš mali, spuštamo ramena i pogled i pokušavamo da izgledamo još manji, da nestanemo. Često se javlja želja da pobjegnemo, izbjegnemo situaciju, da „propadnemo u zemlju“. Ponekad želimo da plačemo, teško nam je da govorimo i mislimo.
Sa druge strane, ukoliko je do osjećanja stida došlo nakon što smo kritikovani od druge osobe, dakle, ako se radi o vanjskom stidu, možemo osjećati ljutnju i samim tim željeti da se svađamo, „kaznimo“ osobu koja nas je javno osramotila.
Povodom čega sve osjećamo stid i kada to postaje problem?
Najsnažnije iskustvo unutrašnjeg stida se javlja iz osjećaja da postoji nešto drugačije, inferiorno ili loše o nama, te da ako drugi otkriju to nešto da će da nas odbace. Stid možemo da osjećamo povodom raznih stvari, našeg tijela, naših kompetencija, sposobnosti, vještina, sram povodom onoga što osjećamo, što nam se plače, sram povodom misli koje nam se javljaju…
Sasvim je u redu da ponekad osjećamo stid i da nas preplavljuje osjećanje da će drugi da nas odbace, sve to i dolazi iz naše potrebe kao socijalnih bića da budemo prihvaćeni i da budemo dio grupe. Međutim, stid postaje problem onda kada se javlja prečesto, kada počne da nas opterećuje, kada primijetimo da izbjegavamo određene aktivnosti samo da se ne bismo osramotili i na taj način zapravo umanjujemo kvalitet svog života.
Ukoliko smatrate da vas osjećanje stida sputava u življenju života vrijednog življenja, psihoterapija može biti dobar izbor. Na psihoterapiji se stvara sigurno okruženje u kojem nije „glupo“ izgovoriti sve unutrašnje sadržaje koji se javljaju i zajedno sa psihoterapeutom proraditi iste.
Pogledaj: Zašto je mentalno zdravlje važno?
