Kada govorimo o simptomima paničnog napada prvo što pomislimo jeste ubrzano lupanje srca, znojenje, iznenadno napuštanje situacija, preplavljenost strahom i strah za vlastiti život…
No, neki od nas mogu iskusiti simptome koji im mogu biti potpuno strani i zastrašujući.
Osoba može doživjeti ili osjetiti kako ona ili svijet koji je okružuje djeluje udaljeno i nestvarno i tada govorimo o simptomima depersonalizacije i derealizacije.
Ova dva simptoma su česta kod paničnih napada, nisu ugrožavajuća po naš život, ali mogu nas prestrašiti i izazvati veliku nelagodu. Kao uzrok javljanja pripisuje se iznenadnom skoku adrenalina.
Kakav je to osjećaj derealizacije i depersonalizacije?
Ljudi često opisuju derealizaciju kao osjećaj magle, odvojenosti od onog što nas okružuje. Ljudi i predmeti u okruženju mogu početi djelovati nestvarno, iskrivljeno. Drugi navode da se osjećaju zarobljeno u svom okruženju ili da na okolinu gledaju kao na nešto nadrealno i nepoznato. Na momenat se može javiti osjećaj kao da ne znamo gdje smo, u kom gradu, ulici…
Osjećaj depersonalizacije najbliže bi se mogao opisati kao – odvojenosti od svog tijela – da više nismo u svom tijelu, već ga posmatramo iz daljine, izdvojeni. Često ova dva simptoma ljudi tumače kao signal da gubimo kontrolu nad svojim postupcima i praćen je mislima i strahovima da ćemo izgubiti dodir sa relanošću i izgubiti zdrav razum, nanijeti sebi ili nekom drugom povredu.
Suočavanje s depersonalizacijom i derealizacijom
Pomenuti simptomi depersonalizacije i derealizacije, bilo da se pojavljuju zajedno ili odvojeno, mogu poslužiti kao ugrađeni mehanizam za suočavanje sa iznenadnim i intenzivnim stresom i anksioznošću. Ono što je korisno da znamo jeste kako napad panike gubi svoj intenzitet i povlači se i ovi simptomi polako počinju da blijede, te u tom procesu dobro je znati šta možemo da uradimo da pomognemo sebi.
Ako doživljavate derealizaciju, bilo bi korisno u datom momentu da pokušate upotrijebiti svoja čula na bilo koji način, a to bi imalo za cilj da nas vrati u sadašnji trenutak. Nešto od onoga što mi posjedujemo i što možemo iskoristiti brzo da pomognemo sebi je:
– Uštinuti se za kožu na stražnjoj strani šake.
– Držite nešto što je hladno (umijte se ili operiti ruke hladnom vodom ukoliko ste u datom momentu u mogućnosti) ili uzmite u ruke nešto stvarno toplo (pazite se opekotina) i fokusirajte se na osjećaj temperature između vaših dlanova.
– Prebrojite ili imenujte predmete u prostoriji. Potrudite se da vam oči budu u pokretu, kako bi ostali u datom momentu. Ukoliko ste vani pokušajte uočiti određene predmete, imenujte šta to sve čulom mirisa osjetite, koje sve zvukove vaše čulo sluha registruje (zvuk auta, škripanje guma, glasove, ptice…)
Ako doživljavate depersonalizaciju, usporite disanje. Kada imamo napad panike, disanje postaje ubrzano i plitko, te pospješuje našu anksioznost u datom momentu. Pokušajte da udahnete duboko, sporo, fokusirajući se na održavanje i primjećivanje izdisaja i udisaja. Budući da depersonalizacija izaziva osjećaj odvojenosti od drugih, ukoliko možete obratite se nekom u datom momentu za razgovor. Dajte mu do znanja šta osjećate i zamolite ih da nastave da razgovaraju s vama – nije važna tematika o kojoj pričate sve dok vas to drži u sadašnjem trenutnku.
Dobijanje pomoći za derealizaciju i napade panike
Kao simptomi paničnog poremećaja, depersonalizacija i derealizacija mogu izgledati vrlo zastrašujuće i uznemirujuće, ali ni u kom slučaju nisu opasni za integritet naše ličnosti. Sam proces psihoterapije može nam pomoći i odigrati važu ulogu u prihvatanju, nošenju i razumjevanju onog što nam se dešava.
Pogledaj: Lažni alarm zvani panični napad
