Zašto pokušavamo da izbjegnemo psihičku bol?
Mi ljudi, kao hedonisti, trudimo se da ne iskusimo bolne emocije, nego samo one prijatne. Sa druge strane, naš mozak je naučio da radi na takav način da pokušava da nas zaštiti od neprijatnih i potencijalno ugrožavajućih iskustava, a jedna od tih je bol. Mozak je mašina koja je idealna za rješavanje problema. Ako postoji problem mozak pronalazi rješenje kako da se problem riješi ili kako da se riješi problema. Isto tako kada na scenu dođe bol, psihička bol i patnja, mozak pokušava da ga se riješi, da ga izbjegne.
Da li zaista možemo da izbjegnemo bol?
Da li zaista ako patimo od socijalne anksioznosti, ako je ona uzrok našeg bola, da li zaista izbjegnemo tu bol, tako što ne održimo predavanje na tu temu o kojoj toliko znamo?
Da li je bol nestala tada kada smo odlučili da ipak nećemo održati predavanje?
Možda i jeste na trenutak, u tom času odustajanja, izbjegavanja, javilo se olakšanje, olakšanje jer nema više bola.
Ali šta slijedi poslije olakšanja?
Sreća? Ne.
Zadovoljstvo? Ne.
Bol? Da.
I to ne samo da se ponovo javlja bol, nego je taj bol mnogo intenzivniji, mnogo jači i veći, jer ne samo da nas je anksioznost opet začarala svojim riječima i idejama, nego nismo održali to predavanje, koje nam je bitno, koje smo željeli da održimo, jer nam je važno. I vrlo često to nije jedno predavanje koje smo izbjegli, nego mnoga predavanja koja smo izbjegli, i mnoge druge situacije i iskustva koja smo izbjegli, izbjegavajući početnu bol, bol od anksioznosti.
„Zamislite da se jedno jutro probudite i ispred vrata nađete preslatko mladunče tigra kako mjauče. Naravno da ćete unijeti malo slatko stvorenje i zadržati ga kao kućnog ljubimca. Nakon što se malo poigrate s njim, primjetite da i dalje neprestano mjauče i shvatite da je gladno. Znajući šta tigrovi vole da jedu, date mu malo krvave mljevene govedine. To nastvite da radite svaki dan, a tigar postaje svakim danom sve veći i veći. U toku dvije godine, dnevna ishrana vašeg tigra se mijenja od ostataka hamburgera, preko rebaraca, pa sve do cijelih dijelova govedine. Uskoro vaš mali kućni ljubimac više ne mjauče kad je gladan. Umjesto toga on strašno zariče na vas svaki put kada pomisli da je vrijeme za jelo. Vaš mali slatki kućni ljubimac se pretvorio u divlju zvijer koju ne možete kontrolisati i koja će vas raskomadati ako ne dobije ono što hoće.
Hayes, S.C.; Smith S. (2017). Izađi iz svog uma u svoj život.
Vaša borba s bolom može se uporediti s ovim zamišljenim tigrom – kućnim ljubimcem. Svaki put kada osnažite svoj bol tako što ga hranite mesom iskustvenog izbjegavanja, vi svom tigru od bola pomažete da poraste malo veći i postane malo jači. Hraniti ga na ovaj način zvuči razumno. Tigar od bola strašno riče govoreći vam da ga hranite onim šta želi ili će vas pojesti. I tako svaki put kada ga nahranite vi pomađete svom bou da postane snažniji, strašniji i da još više kontroliše vaš život.“
Na psihoterapiji učimo kako stvoriti odnos prema svom bolu i patnji, a ne kako ih izbjeći ili pobijediti.
Učimo kako da napustimo boljno polje, bez obzira na to da li je rat završio.
Pogledaj:
